Želite li stvarno znati odgovor na pitanje iz naslova? Odgovorite tek kad pročitate cijeli članak, jer sad je odgovor vjerojatno da. 

Naime, za početak, pomfrit iz restorana brze hrane ima minimalnu količinu hranjivih tvari - bjelančevina, antioksidansa, minerala i vitamina, jer se najvećim dijelom sastoji od masti. Uz to, pun je ulja od pečenja i raznih konzervansa.

Stručnjak iz centra za prevenciju pretilosti jedne newyorške bolnice dr. Christopher Ochner u porciji pomfrita iz restorana brze prehrane pronašao je ukupno 500 kalorije, 25 grama masti i 63 grama ugljikohidrata, 6 grama bjelančevina, isto toliko vlakana i čak 350 mg natrija.

Neki od "slasnih krumpirića" imali su ubačen i prirodni okus govedine koji, uz ostalo, sadrži i mlijeko i hidroliziranu pšenicu. Inače, u restoranima brze hrane pomfrit se prži dva puta, prvi puta prije smrzavanja, a drugi puta prije nego što vam ga stave u kartonski nosač.

Kako je najveći dio masti u restoranskim fritezama hidrogenirano sojino ulje, pomfrit postaje pun zasićenih masti koje su izravno povezane s bolestima srca. Takve masti olakšavaju pečenje i sprečavaju da se ulje u fritezi užegne, pa se koristi nebrojeno puta. 

Taj pomfrit sadrži i konzervans TBHQ koje su mnoga istraživanja na životinjama povezale s oštećenjem DNA i čirom želuca. Limunska kiselina stavlja se u njega kako bi imao rok trajanja produžen na nekoliko mjeseci.

Treći po količini zastupljen sastojak je dekstroza, jedan oblik šećera. Tijelo šećer iz hrane pretvara u masne naslage lakše nego što masti pretvara u salo, pa je taj šećer za vašu liniju pogubniji od masnoća. 

Pirofosfati su konzervansi koji omogućavaju da krumpirići zadrže svjež izgled i zlatno smeđu boju dva mjeseca, a mogu se inače pronaći i u komercijalnim pudinzima, kolačima, palačinkama, ribljim konzervama i suhomesnatim proizvodima. 

Kad sve ovo zbrojite, vjerojatno je ipak puno pametnije kupiti krumpir na tržnici, nasjeći ga na uske trake i ispržiti kod kuće u svježem ulju ...