Jedno je švedsko istraživanje pokazalo da ljudi s godinama postaju sve različitiji. Prof. Bo G Eriksson sa Sveučilišta u Gotheburgu u svom se istraživanju oslonio na veliku studiju nazvanu H-70 koja proučava osobe rođene 1901. i 1902. godine i pažljivo ih prati tijekom njihovih života.

Erikssonovo proučavanje koncentriralo se na razdoblje između njihove 70. i 90. godine. Njegovo istraživanje pokazalo je da su ljudi različitiji što su stariji, te da jedinstvenost nije isključivo osobina mladih ljudi. Proučio je i razlike u uzrocima smrti gdje je tkaođer našao naznake dobne diskriminacije.

Istražio je i kako društveni uvjeti različito utječu na dug život i otkrio da na njega djeluje nekoliko mehanizama. Prva dva odnose se na društvena obećanja i dogovore koji jačaju identitet neke osobe. Treći mehanizam odnosi se na to kako osoba gradi svoje samopouzdanje, a četvrti se sastoji od svakodnevnih razgovora.

Kako kaže Eriksson, stare ljude se obično smatra homogenom grupom - misli se da su oni bolesni, usamljeni i da se ne mogu brinuti sami o sebi. No istina je da se prave razlike među ljudima pojavljuju upravo s godinama tako da više ne možemo tvrditi kako stari ljudi imaju uglavnom iste interese, vrijednosti i stil života.