Stiže nam i famozna 2012. godina, koja je čvrsto zapisana u mnogim tradicijama, vjerovanjima i predviđanjima kao godina u kojoj će naša civilizacija doživjeti velike promjene. Koliko velike, zavisi od proročanstva i tumačenja, od kojih su tek rijetka optimistična.

Možemo započeti već s krajem siječnja, kad će kraj Zemlje proletjeti asteroid Eros, svemirski kamenčić promjera 33 kilometra koji bi trebao proći na razdaljini manjoj od 17 milijuna kilometara. Kad bi se takvo svemirsko tijelo zabilo u Zemlju, nastao bi krater veći od onoga na Yucatanu za koji se vjeruje da je uzrokovao izumiranje dionosaura. Zanimljivo je da se radi o asteroidu na kojeg je NASA poslala čak dvije misije, jednu 2000. godine a drugu prošle, tvrdeći da se radi o bezazlenim istraživanjima ... Posljedice? Krater promjera sto kilometara, tsunamiji visine od 50 do 100 metara, zemljotresi deset puta jači od svega do sada izmjerenog. Treba li dalje?

U katastrofičnu varijantu spadaju i erupcije supervulkana, koji bi izazvali gotovo jednak učinak podizanjem milijardi tona prašine i sumpora u atmosferu, što bi izazvalo kisele kiše kao završni udarac, uz vrlo oskudno svjetlo i ostale posljedice u vidu zemljotresa, tsunamija i sličnih prirodnih grozota. Od četiri supervulkana teoretičarima zavjera najsumnjivija je Yellowstonska caldera, supervulkan dimenzija otvora 55 x 72 kilometra, no ni Lake Taupo na Novom Zelandu, Lake Toba u Indoneziji i La Garita Caldera u Coloradu nisu bezazleni. Geolozi, s druge strane, sa strahopoštovanjem gledaju Lake Taupo, gdje je nakupljena magma podigla tlo u zrak za čak tri kilometra.

Ni zvijezde nisu sklone Zemljanima ... Naime, na zimski solsticij, u 11:11 navečer, Sunce će se poravnati sa središtem galaksije. Što bi se trebalo dogoditi? Zavisi koga slušate, astronomi će vam reći da se neće dogoditi ništa čudno. Katastrofičari imaju drugo mišljenje, koje varira od predviđanja odsijecanja toka energije od središta galaksije prema Zemlji, promjene Sunčevih i Zemljinih magnetnih polova što bi izazvalo gore navedene erupcije, zemljotrese i slično, uglavnom, zbrisalo bi dobar dio populacije Zemlje, a ostali ne bi bili pretjerano sretni što su preživjeli. Dodajmo tome završetak intenzivnog ciklusa Sunčevih pjega i eksplozije na Suncu koje bi mogle donijeti vrele komadiće do Zemlje i eto još jedne katastrofe.

Biblija je puna proročanstava, asteroid Eros se sjajno uklapa u neke dijelove Otkrovenja, a sv. Malachy i njegov zadnji papa Petar, kombiniran s Nostradamusovim crnim papom može također zakomplicirati život na našoj kugli blata.

I bez svega navedenog imamo dovoljno problema da se možemo uništiti i bez upletanja kozmičkih, božanskih i inih sila .. Globalno gospodarstvo je, blago rečeno, u banani, euro je na rubu propasti, Ameri i Japanci su toliko dužni da izraz dužan kao Grčka postaje smiješan. Glad hara Afrikom, terorizam cijelim svijetom, Hrvati imaju pola političara u zatvoru, a druga polovica je tek došla na vlast i sa strahom otvara ormare po ministarstvima i Vladi, bojeći se kostura, zombija i mumija koje mogu ispasti iz njih.

Na Zemlji ima previše nuklearnih sila, a dvije od njih, Sjeverna Koreja i Iran, potpuno su van kontrole bilo koga, stoga svi hodaju na prstima oko njih kako neka budala ne bi veselo pritisnula crveni gumbić u koferčiću koji mu je uvijek pri ruci.

Za kraj smo ostavili najčešće spominjano proročanstvo i datum, 21. prosinca 2012. Majanski kalendar tada završava, a što će biti, zapravo ne zna nitko tko se želi eksponirati u medijima. Tumačiti nešto uklesano u stijenu pred puno stoljeća, na jeziku koji nitko živ ne govori je nezahvalna stvar, no kako i svi ostali domorodački stanovnici Amerike imaju neku priču o tom danu, očito je da nečega u tome ima.

No, za razliku od priča koje prodaju naslovnice, legende i predanja od Inka u Peruu preko Maja, Azteka, Hopija, Navajo Indijanaca, Čerokija, Apača do Irokeza u Kanadi govore o promjenama koje jesu suštinske, ali se odigravaju u glavama ljudi. Uzevši u obzir njihovu dugovječnost i mudrost, nadamo se da bi to moglo biti jedino ispravno tumačenje ...

Vrijeme je za promjene, kako god mi to tumačili, nove paradigme koje će približiti stanovnike planete svojem okruženju, prirodi i majčici Zemlji, kao i jedne drugima, jer ovaj put, popločan žutim ciglicama i dobrim namjerama, ne vodi u Oz nego u pakao, kako god ga tko shvaćao.