Usamljenost je jedna od najvećih boljki suvremenog svijeta, što je više nego ironično u ovo doba sveprisutne povezanosti putem interneta i društvenih mreža - nikad se više ljudi nije izjašnjavalo usamljenima, a ono što posebno brine jest činjenica da je sve više usamljenih koji su - među ljudima.

Naime, usamljenost nije samo emocionalno stanje svijesti nego potiče brojne genetske promjene koje mogu rezultirati razvojem bolesti, ali i preranom smrću. Dosad se nije znalo što je pokretač ovog fenomena pa su znanstvenici sa Sveučilišta u Chicagu i sa Sveučilišta u Kaliforniji istraživanju podvrgli grupu muškaraca i žena starijih od 50 godina.

Istraživanjem su ustanovili da usamljenost u njihovu organizmu potiče fiziološke procese koji rezultiraju raznim bolestima, odnosno da potiče stres koji pak utječe na proizvodnju vrste bijelih krvnih stanica - monocita te istodobno povećava aktivnost gena.

Taj proces opet potiče upalne procese u organizmu, a poznato je da se organizam protiv bolesti bori smanjenjem aktivnosti gena. Noradrenalin, prekursor adrenalina, hormona srži nadbubrežne žlijezde, može potaknuti proizvodnju monocita, a znanstvenici su pronašli vrlo visoke vrijednosti te vrste bijelih krvnih stanica u krvi testiranih usamljenih osoba.

Fenomen se temelji na genetici jer su znanstvenici kod osoba koje pate od osjećaja usamljenosti uočili veliku aktivnost pojedinih gena povezanih s imunosustavom.

Usamljenost šteti zdravlju, ali i obratno - loše funkcioniranje imunosustava može utjecati na sposobnost komuniciranja s okolinom. Zaključak je da loš rad imunosustava može dovesti do povlačenja u sebe i do osamljivanja.