Fermijev paradoks jedno je od najzanimljivijih pitanja moderne znanosti i filozofije, a tiče se postojanja inteligentnog života u svemiru. Ime je dobio po poznatom fizičaru Enrico Fermi, koji je 1950. godine, tijekom ležernog razgovora sa suradnicima u laboratoriju, postavio jednostavno, ali duboko pitanje: „Gdje su svi?"

Logika iza tog pitanja vrlo je jasna. Svemir je ogroman i star više od 13 milijardi godina. U našoj galaksiji - Mliječna staza - postoje stotine milijardi zvijezda, a mnoge od njih imaju planete. Ako je život nastao na Zemlji, zašto ne bi i drugdje? Ako su mnoge civilizacije nastale milijunima godina prije nas, imale su dovoljno vremena razviti tehnologiju, pa možda čak i putovati među zvijezdama. Pa ipak - nemamo nikakav jasan dokaz da išta od toga postoji.

Tu nastaje paradoks: velika vjerojatnost da inteligentan život postoji u suprotnosti je s potpunim nedostatkom dokaza o njegovu postojanju. Drugim riječima, statistika kaže da ne bismo trebali biti sami, ali opažanja pokazuju da - barem zasad - jesmo.

Znanstvenici su ponudili mnoge moguće odgovore na ovaj paradoks. Jedno objašnjenje je da je život zapravo iznimno rijedak. Možda je nastanak života na Zemlji bio rezultat niza vrlo posebnih i malo vjerojatnih okolnosti koje se rijetko ponavljaju. Druga mogućnost je da je jednostavan život čest, ali da je razvoj inteligentnog života vrlo težak i rijedak korak.

Treće objašnjenje odnosi se na samosvršavajuće prepreke: možda civilizacije koje dostignu visoku razinu tehnološkog razvoja ubrzo same sebe unište ratovima, klimatskim promjenama ili drugim katastrofama. U tom slučaju, inteligentne civilizacije postoje, ali kratko - i mi jednostavno imamo peh što ih ne vidimo.

Postoje i optimističnije teorije. Možda je svemir jednostavno prevelik i civilizacije su predaleko da bi se međusobno primijetile. Možda komuniciraju na način koji mi još ne razumijemo. Možda su već ovdje, ali se skrivaju ili nas jednostavno ignoriraju - kao što mi ne pokušavamo komunicirati s mravima.

Zanimljivo je i da neki znanstvenici misle kako paradoks nije pravi paradoks. Oni tvrde da zapravo još uvijek ne tražimo dovoljno dobro. Na primjer, programi poput SETI (Search for Extraterrestrial Intelligence) postoje tek nekoliko desetljeća - što je kap u moru u usporedbi s kozmičkim vremenom.

Fermijev paradoks ne govori nam samo o svemiru nego i o nama samima: o tome kako shvaćamo život, inteligenciju i našu budućnost. Ako je doista istina da druge civilizacije brzo nestanu, to je upozorenje i za nas. Ako ih ima, to nam daje nadu da čovječanstvo nije usamljeno.

U svakom slučaju, Fermijev paradoks potiče znanstvenike, filozofe i sanjare da i dalje postavljaju veliko pitanje: jesmo li sami u svemiru? I možda je upravo potraga za tim odgovorom ono što nas čini jedinstvenima.