Jedna od najintrigantnijih i najkontroverznijih ideja vezanih uz ranu kršćansku povijest jest mogućnost da je Isus Krist bio u braku s Marija Magdalena. Iako je ta tvrdnja privukla veliko zanimanje javnosti, osobito u popularnoj kulturi, povjesničari i teolozi naglašavaju kako ne postoje vjerodostojni povijesni dokazi koji bi je potvrdili.

Korijeni tvrdnje

Većina poznatih informacija o Isusu potječe iz kanonskih evanđelja Novog zavjeta, koja ne spominju da je bio oženjen. Marija Magdalena pojavljuje se u tim evanđeljima kao važna Isusova sljedbenica i svjedokinja njegova uskrsnuća, ali ne kao njegova supruga.

Ideja o braku Isusa i Marije Magdalene javlja se stoljećima kasnije, osobito u gnostičkim evanđeljima - apokrifnim tekstovima koji nisu uključeni u službeni biblijski kanon. Primjerice, Evanđelje po Mariji i Evanđelje po Filipu sadrže rečenice koje govore o posebnoj bliskosti između Isusa i Marije. U Evanđelju po Filipu Marija je nazvana Isusovom „družicom" (grč. koinonos), što je u nekim prijevodima shvaćeno kao „supruga", iako termin može označavati i bliskog učenika ili suradnika.

Moderna popularizacija teorije

Teorija da je Isus bio u braku s Marijom Magdalene ušla je u širu javnost tek u 20. i 21. stoljeću, zahvaljujući knjigama i filmovima. Najpoznatiji primjer je Da Vincijev kod, u kojem autor sugerira postojanje „svetog potomstva" Isusa i Marije. Iako je riječ o fikciji, mnogi su čitatelji počeli istraživati moguće povijesne osnove.

Godine 2012. dodatno zanimanje izazvao je fragment papirusnog teksta, nazvan Evanđelje Isusove žene, u kojem se spominje Isusova „supruga". Kasnije je međutim utvrđeno da je riječ o modernoj krivotvorini, što je dodatno potvrdilo da ne postoji autentičan dokument koji dokazuje Isusov brak.

Stav povjesničara i Crkve

Većina povjesničara i teologa smatra da ne postoje povijesni dokazi koji bi potvrdili Isusov brak. Crkvena tradicija od samih početaka opisuje Isusa kao celibata, a Mariju Magdalenu kao njegovu učenicu i svjedokinju uskrsnuća - ne suprugu.

Neki istraživači napominju da bi brak u židovskom društvu tog vremena bio uobičajen, pa ideja nije nemoguća s kulturnog gledišta, ali nedostatak ikakvih čvrstih izvora znači da ostaje spekulativna hipoteza, a ne činjenica.

Sve skupa kad se zbroji i oduzme, tvrdnja da su Isus i Marija Magdalena bili u braku nije povijesno dokazana. Ona proizlazi iz kasnijih apokrifnih tekstova, mističnih tradicija i modernih teorija zavjere. Iako potiče zanimanje i rasprave o ulozi Marije Magdalene u ranoj Crkvi, suvremena znanost i povijest jasno razdvajaju dokaze od fikcije.

Takve rasprave ipak imaju vrijednost: podsjećaju nas na to koliko je povijest religije slojevita i koliko snažno legende mogu oblikovati naš pogled na prošlost.