Biodiverzitet, bioraznolikost ili biološka raznovrsnost je pojam kojim se označava raznolikost svih bića na Zemlji, odnosno sveukupnost eko-sustava. U ta bića ubraja se i sisavce i biljke, ali i gljive i mikroorganizme u tlu. Postoje različiti eko-sustavi, na primjer na Antarktiku, u tropskim prašumama, u Sahari, u prašumama srednje Europe u kojima dominiraju bukve, ili u raznim morskim ili priobalnim regijama diljem svijeta. 

Ti životni prostori nas ljude opskrbljuju brojnim stvarima koje su nam potrebne za život, poput vode, hrane, čistog zraka ili lijekova. Ekosustavi su povezani ciklusi lančanih reakcija, u sklopu kojih se „proizvodi" spomenute stvari - a svaka promjena jednoga dijela ekosustava rezultira promjenama u ponašanju sveukupnog sustava. Ako neke vrste izumiru, onda se može u najgorem slučaju dogoditi da doslovno nestanu i „proizvodi" odnosno „usluge" za koje su nadležne te vrste u prirodi. 

Ovisnost o prirodi

Drugim riječima, bez algi li drveća nema kisika. Bez kukaca koji zaprašuju biljke, teško da bismo mi mogli nešto i požeti ili ubrati. Više od dvije trećine svih poljskih plodova, među njima su razne vrste voća, povrća, ali i kakao ili kava, ovisni su o prirodnim zaprašivačima, na primjer o pčelama i drugim kukcima. A trenutno je ugrožen opstanak oko trećine svih vrsta kukaca na Zemlji, njima prijeti izumiranje.

Iako mi ljudi ne možemo preživjeti bez tih usluga za koje se brine priroda, mi ih uglavnom smatramo sasvim normalnima i po sebi razumljivima, kaže Dave Hole. Ovaj stručnjak za ekološku genetiku je s drugima izradio jednu novu studiju za ekološku organizaciju Conservation International, u kojoj se radi upravo o tim „proizvodnim" procesima u prirodi.

Sudeći po studiji, i do 70% svjetske žetve, odnosno plodova iz prirode je direktno ili indirektno ovisno o intaktnim polderima i mangrovima, između ostaloga i zbog toga što te površine štite biljke od poplava. "Kada ujutro jedemo zdjelicu ljuspica, mi i ne razmišljamo puno o tome što je priroda sve napravila da mi možemo uopće pojesti porciju te mješavine osušenog voća, povrća i žitarica", kaže Hole za DW.

Ugrožena raznolikost vrsta

Vijeće UN-a za biodiverzitet (IPBES) procjenjuje da na Zemlji postoji najmanje osam milijuna vrsta, te da bi do 2030. i do milijun vrsta mogao izumrijeti. Zauvijek. Već u ovom trenutku su ogromni razmjeri gubitaka po pitanju raznolikosti vrsta. Otprilike svakih deset minuta jedna vrsta zauvijek nestane. Po navodima znanstvenika mi se upravo nalazimo u šestom globalnom ciklusu masovnog odumiranja vrsta.

Samo u Njemačkoj je broj letećih kukaca između 2008. i 2017. opao za tri četvrtine. Po navodima IPBES-a je brojno stanje divljih sisavaca opalo za 82%. Broj životinja i biljaka koje žive u slatkovodnim područjima je u proteklih 50 godina na Zemlji opao za 83 posto, a u Srednjoj i Južnoj Americi je čak 94 posto vrsta manje, stoji u studiji ekološke organizacije WWF.

Čovjek odgovoran za izumiranje vrsta

Znanstvenici su jedinstveni u ocjeni da je stopa izumiranja vrsta danas i do 100 puta veća nego što bi ona bila da nema utjecaja ljudi na taj proces. Kao razloge navode poljoprivredu, krčenje šuma, prekomjerno ribarenje ili trovanje prirode širenjem invazivnih vrsta od strane čovječanstva.

Elizabeth Maruma Mrema, izvršna tajnica UN-ovog Sporazuma o bioraznolikosti (CBD) za DW kaže sasvim jasno: „Ljudsko djelovanje je dovelo do toga da se situacija 97 posto globalnog biodiverziteta pogoršala."

Brojke kojima barata šefica CBD-a su zastrašujuće. Aktualno je 75 posto poljoprivredne površine degradirano, kao i 66% površine oceana, 58 posto močvara je ugroženo ili je već nestalo, a polovica svih koralnih grebena je već izumrla. Mrema naglašava kako u te brojke nije uključena količina plastičnog otpada koji se nalazi na površini Zemlje, odnosno u morima i oceanima diljem svijeta.

Opasnost za Zemlju i čovjeka

"Sve veći gubitak našeg prirodnog kapitala je najveća opasnost za kompletno čovječanstvo", upozorava Klement Tockner, generalni direktor njemačkog Društva Senckenberg i profesor znanosti vezanih zu ekološke sustave: „Kad se to jednom izgubi, to je zauvijek izgubljeno."

Kada neka vrsta nestane iz ekosustava, on ne kolabira odmah, već se mijenja. „Što se više smanjuje broj vrsta, to je taj sustav sve više podložan smetanjama", objašnjava Andrea Perino iz Njemačkog centra za integrativno istraživanje biodiverziteta (iDiv) Sveučilišta Halle-Jena-Leipzig. Kao i kod klime, i kod ekosustava postoje trenuci u kojima se cijeli sustav mijenja, trenuci nakon kojih nije moguće vratiti ranije stanje - u tim trenucima počinje nezaustavljiv razvoj, kaže Dave Hole. Jedan primjer za to je amazonska prašuma. Nakon ekstremnog krčenja šume, preostali dijelove prašume se sve teže oporavljaju. A to onda povećava rizik da kompletna prašuma - izumre.

A tropske prašume poput Amazone su domovina oko dvije trećine svih vrsta koje mi poznajemo u svijetu, one su ekstremno važne za svjetsku klimu. Bez značajnih protumjera, kojima bi se zaustavio gubitak bioraznolikosti, neviđenom brzinom će nestajati prirodni preduvjeti i za život ljudske vrste, a to može imati dugoročne posljedice za sva područja života.

50 posto globalnog BDP-a je izravno ovisno o prirodi, kaže CBD-ova šefica Mrema. "Mi uništavamo prirodu, iako naši prihodi, naše jelo, naše zdravlje, zrak koji udišemo, ovise o njoj."