Kopnena granica NATO-a s Rusijom bit će više nego udvostručena ako Finska i Švedska budu primlčjene u članstvo najmoćnijeg obrambenog saveza na svijetu. NATO-članice trenutno dijele s Rusijom kopnenu granicu od 1.215 kilometara, a ako se Finska pridruži, to će se povećati na 2.600 kilometara.

U zajedničkoj izjavi u četvrtak, finski predsjednik Sauli Niniisto i premijerka Sanna Marin ocijenili su da će članstvo njihove zemlje ojačati kompletan obrambeni savez. „Finska mora bez odlaganja podnijeti zahtjev za članstvo. Nadamo se da će nacionalni koraci koji su još potrebni za donošenje te odluke biti brzo poduzeti u narednih nekoliko dana."

Očekuje se da će i Švedska, koja je tradicionalno više oklijevala pridružiti se Savezu, to objaviti ovog vikenda.

Šta bi to značilo za NATO?

Robert Dalsjo, viši analitičar NATO u švedskoj Agenciji za obrambena istraživanja, rekao je da bi članstvo Švedske i Finske značilo prije svega da za NATO više neće postojati neizvjesnost oko toga kako će Švedska i Finska djelovati u krizi.

„NATO će znati kako su pozicionirane Švedska i Finska, a to će povećatisigurnost i odvraćanje u regiji Baltika. Također će olakšati Savezu obranu baltičkih država, jer, na primjer, više neće biti pitanja smije li se koristiti švedski zračni prostor za slanje trupa ili zaliha baltičkim zemljama. A politički će to također biti pravi trofej", dodao je Dalsjo.

Harry Nedelcu, stručnjak za NATO i politički direktor u međunarodnoj konzultantskoj kući „Rasmussen Global", dijeli sličan stav. „Prva poruka ulaska tih zemalja u NATO je politička i usmjerena je  Rusiji. Drugo, za NATO se ovdje radi i o stvarnim vojnim sposobnostima koje donose Finska i Švedska. Dok su svi ostali u Europi na neki način smanjivali svoje vojne sposobnosti nakon okončanja Hladnog rata, Finska i Švedska su izgradile svoje vojne kapacitete, što može biti veliki dobitak za Savez", rekao je Nedelcu za DW.

Ambasador Finske pri NATO-u Klaus Korhonen kaže da je Rusija i dalje važan susjed Finske, ali je političko povjerenje u taj odnos narušeno. „Rusija je na neki način promijenila igru u Europi u pogledu budućnosti, tako da mislim da će svakako biti jedan od budućih zadataka vanjske politike Finske i da s Rusijom, opet, izgradi odnose koji dobro funkcioniraju, koji su na osnovu obostranih interesa. Ali kako će se to desiti - to će se tek vidjeti."

Šta je dovelo do promjene stava?

Nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine, i Finska i Švedska su se približile Europskoj uniji i 1995. postale članice. Međutim, obe zemlje su ostale vojno neutralne.

Švedska nije bila dio nijednog vojnog saveza više od 200 godina, a zadržala je neutralnost čak i tokom Drugog svjetskog rata. S druge strane, Finska je prešla na neutralnost nakon poraza od Sovjetskog Saveza u Drugom svjetskom ratu. Međutim, ruska invazija u Ukrajini uzdrmala je odnose tih dviju zemalja i pokrenula nove diskusije o budućoj sigurnosnoj politici.

„Za Fince, vanjska politika je uvek podrazumijevala svijest o tome da imamo dugu granicu s Rusijom. To je kombinaciju realizma i idealizma", rekao je za DW bivši finski premijer Alexander Stubb .

On je ujedno istakao da je rat rezultirao još snažnijim nacionalnim buđenjem u zemlji: „Nekoliko tjedana prije početka rata, 50 posto Finaca bilo je protiv članstva u NATO-u, a 20 posto za njega. To se preko noći promijenilo na 50 posto za članstvo i 20 protiv." Sada kada je Finska ozvaničila svoju želju, Stubb misli da će podrška porasti na 80 posto.

Za Švedsku bi pridruživanje zapadnom vojnom savezu bila još veća promjena paradigme. „NATO nikada nije vidio manje entuzijastičnog kandidata od Švedske, trenutno pod vlašću socijaldemokrata. Znali su da će, ako Finska zatraži članstvo, to morati i Švedska, jer bi inače bila sasvim sama izvan NATO-a, pa bi morala trošiti još puno više na obranu", kaže Elisabeth Braw, stalna suradnica American Enterprise Institute.

Novi izazovi za NATO?

Većina članica NATO-a jasno je stavilo do znanja da će Finska i Švedska biti „dočekane raširenih ruku", a glavni tajnik Saveza Jens Stoltenberg dodao je da će proces njihovog prijema u članstvo „ići brzo". No nije sasvim sigurno da će sve ići tako glatko. U petak (13.5.) je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan izjavio da za sada o pristupu Švedske i Finske on "nema pozitivno mišljenje" i to orzaložio željom da ne ponovi "istu grešku kao prilikom pristupanja Grčke vojnom savezu". Erdogan tvrdi da "skandinavske zemlje ugošćuju terorističke organizacije", misleći pritom ponajviše na pristalice propovjednika Fethullaha Gülena koji živi u SAD, a kojeg Erdogan optužuje za pokušaj puča protiv njega prije šest godina.

No ako dvije skandinavske zermlje i uđu u NATO, veliki izazov za NATO će biti to kako se nositi sa posljedicama rata u Ukrajini, napominjeDalsjo iz Švedske agencije za obrambena istraživanja. „NATO se držao ideje da je čovječanstvo nadišlo neke stvari i da je Rusija strateški partner. Zbog toga Savez nije izgradio jake položaje na istoku. To će se morati promijeniti."

Prijetnje iz Rusije?

No Moskva je već upozorila na negativne posljedice. Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov naglasio je da širenje NATO-a na istok neće donijeti stabilnost Europi. A još prošlog mjeseca je bivši ruski predsjednik Dmitrij Medvedjev upozorio je da će, ako Finska i Švedska uđu u NATO, Moskva pojačati svoje snage na Baltiku.

Elisabeth Braw smatra međutim da je ruska invazija na Finsku ili Švedsku malo vjerojatna: „Niko ne može ozbiljno tvrditi da će Rusija izvršiti invaziju na Švedsku ili Finsku ako one podnesu zahtijev za članstvo u NATO-u, jer Moskva za to očigledno nema resurse. U ovom trenutku ne samo da je vezana za Ukrajinu, već tamo odaje veoma loš dojam. Dakle, sada ne bi bio trenutak da Rusija vojno uzvrati Švedskoj ili Finskoj", smatra suaradnica Američkog poduzetničkog instituta.

„Ono što Rusija trenutno radi su cyber-napadi na Finsku i vođenje glupe propagandne kampanje protiv Švedske u kojoj se navodi da su razni poznati Šveđani bili nacisti. Ako je to najbolje što mogu napraviti, onda mislim da je sada vrlo dobar trenutak da se te zemlje pridruže NATO", dodala je Braw.

Harry Nedelcu pak ukazuje da bi zapadni saveznici mogli rasporediti određene snage u baltičkoj regiji dok traje proces pridruživanja kako bi poslali političku poruku Kremlju. Velika Britanija već je potpisala sporazum o podršci Švedskoj ako bude napadnuta, a očekuje se da će i druge zapadne zemlje slijediti njen primer potpisujući sličan sporazum s obje skandinavske zemlje.

Braw istovremeno naglašava da je, bez obzira na podršku Velike Britanije i SAD-a, članstvo u NATO-u najbolja zaštita od ruskih prijetnji. „Kad se rat u Ukrajini završi, Rusija će lizati svoje rane i reći: 'Pa, imali smo svoj Vijetnam. Zaista smo loše prošli i osramotili smo se. Sada ćemo reformirati naše oružane snage.' I hoće. Možda ne tako radikalno kao Sjedinjene Države poslije rata u Vijetnamu, ali će one biti mnogo bolje nego što su sada", očekuje Braw. „A tada bi se Švedska, Finska i druge zemlje u regiji zaista morale zabrinuti zbog potencijalne ruske agresije. I tada bi bilo dobro da budu članice NATO-a."