Sting je već razmazio hrvatske fanove redovnim pojavljivanjima u raznim varijantama, a ove se godine odlučio za onaj imidž koji ga je i doveo tako visoko, rockerski, nazvavši tako i turneju, Back to Bass.

Koncert je počeo u 20 i 15, ovoga puta posjetitelji su se vjerojatno sjetili da je i prije dvije godine s Londonskom filharmonijom počeo u točno naznačeno vrijeme pa nije bilo puno onih koji su propustili većinu koncerta očekujući početak sa standardnim jednosatnim kašnjenjem.

Iako je Sting žestoko prašio, ozvučenje nije bilo dovoljno glasno, pa su novi običaji da ljudi ugodno ćaskaju za vrijeme koncerta, živcirali posjetitelje.

Počeo je koncert s All This Time i Every Little Thing She Does is Magic i nastavio mješavinom hitova iz solo faze, npr. Englishman in New York i mnogim hitovima sa svojeg ponajboljeg albuma Mercury Falling. Počastio nas je tek s pet-šest hitova iz doba Policea.

Nakon efektno izvedenog The Hounds of Winter te još dvije pjesme uslijedio je kraj, nakon samo 15 izvedenih pjesama. Ipak se odmah vratio s Desert Rose i uz žestoku pratnju raspoloženog violinista iz New Castlea Petera Tickella završio koncert s pet biseva od kojih je posljednji bio Fragile.

Publika je najbolje reagirala na bravurozne solaže violinista Petera Tickella, a dvorana se rasplesala tek na bis što bi se možda moglo pripisati dobi posjetitelja koja je u prosjeku bila srednja.

Nažalost, koncert je bio bitno kraći od prošlogodišnjeg filharmoničarskog, a u set listi se baš moglo pronaći mjesta i za, primjerice, Roxanne.