Sreća - što je to i kako je postići, u međuvremenu nije samo sve popularnija tema razgovora među psiholozima i pripadnicima takozvane ezoterične scene već se ona, kao zaseban predmet, uči i na njemačkim školama.

Strašnije od škole je samo još - posjet zubaru. To je rezultat istraživanja koje su njemački stručnjaci obavili među učenicima, piše Deutsche Welle. Ovakav stav prema ustanovi u kojoj svakodnevno provode nekoliko sati šokirao je i Ernsta Fritza Schuberta, direktora škole Willyja Hellpacha u Heidelbergu. Zajedno s nekoliko kolega, pokrenuo je nastavu o sreći. Predmet koji se, u početku samo na ovoj školi, učio kao i svaki drugi.

Slikama iz nesvjesnog do sreće

Koncept spomenutog direktora, međutim, u međuvremenu su preuzele i druge škole u pokrajini Baden-Württembergu kako bi svojim đacima na neki način pružili alternativu za školsku svakodnevicu punu stresa i napetosti. Nastavni program čine vježbe koncentracije, meditacije, igre u kojima učenici igraju razne uloge; jednom riječju, sve ono što pogoduje boljem razvoju samopouzdanja, kolektivnom, odnosno, socijalnom ponašanju. Djeca ovako, uz igru, jasnije prepoznaju svoje prednosti, pozitivne strane i slabosti te tako, kako kaže direktor Schubert: "dobivaju nove, pozitivne impulse za razvitak osjećaja životne radosti i njihove osobnosti".

Na gimnaziji u Pforzheimu nastavnica etike Ulrike Barth, koja je preuzela i nastavu sreće, svoje đake "šalje" na takozvana "unutarnja putovanja iz mašte". "Ponekad, u meditaciji, odlazimo u kuću unutarnje snage. Ovdje se u pojedinim sobama nalaze ili razne osobe koje učenicima nešto znače ili pak jednostavno predmeti koji su od neke osobne važnosti", objašnjava Barth i dodaje da po završetku "putovanja" s đacima razgovara o tome što su vidjeli i doživjeli kako bi što bolje mogli razumjeti o čemu je trenutno riječ, odnosno, koje su teme na aktualnom dnevnom redu. 

Najteže su vježbe povjerenja

No, dok djevojčice u pravilu nemaju nikakvih problema upustiti se u ove nove igre, dječacima ovakve vježbe nerijetko zadaju poteškoće. Većini najteže probleme zadaju upravo one vježbe koje su pune emocija, odnosno, tijekom kojih ove dolaze na površinu ili do izražaja. Pa, ipak, kako sami kažu, "najteži su prvi koraci, kasnije ide lakše". Priznaju da je ponekad potrebna hrabrost ili jednostavno povjerenje u učiteljicu kada im kaže da "nije riječ o igrama za djecu u vrtiću već da će smisao i svrhu osjetiti i sami ukoliko se upuste".

A što se tiče povjerenja, neke od vježbi imaju za glavni cilj upravo to - stjecanje povjerenja jednih u druge kako bi lakše komunicirali, živjeli jedni pored drugih a sami time bili i sretniji. Kako je primjerice rekla Jenny, učenica petog razreda, bilo joj je "posebno teško upustiti se u igru kada smo trebali jednostavno pasti na leđa dok su nas drugi pri tome trebali pridržati, odnosno, paziti da doista ne padnemo i ne ozlijedimo se. No, ubrzo sam shvatila da drugi stvarno paze, da se mogu opustiti i da mi se ništa neće dogoditi", kaže Jenny dodajući da je upravo ova vježba u međuvremenu jedna od njezinih najomiljenijih.

Tijekom nastave o sreći, đaci vode i dnevnike u koje zapisuju svoje osjećaje i misli. "Smisao je prvenstveno u tome da osvijeste sami sebe, svoje emocije i mentalne procese", kaže nastavnica Ulrike Barth i dodaje kako je upravo to jedan od najvažnijih čimbenika da netko postane i ostane - sretan.

Izvor: Deutsche Welle