Povjerenik za vanjsku politiku EU-a, Josep Borrell je „veoma sretan" i smatra „dobrim znakom" što se pozivu u Bruxelles odazvalo čak pedesetak od 60 najviših predstavnika država Latinske Amerike i Kariba. Još poetičniji je trenutni predsjedavatelj udruge tih zemalja (CELAC), predsjednik karipske državice Sveti Vincent i Grenadini, Ralph Gonsalves: s ovog susreta zrači „nada, povjerenje i ljubav". I predsjednica EK-a, von der Leyen osjeća kao da su „stari prijatelji" obnovili svoje veze i žali što je od posljednjeg takvog susreta prošlo punih osam godina. To se mora promijeniti i treba se naći svake dvije godine.

Srdačnosti i naklonosti je doduše bilo manje kad se povela riječ o politici. Tek nakon mnogo natezanja i uz protivljenje najprije Nikaragve, ali i Kube i Venezuele se došlo do nekakve zajedničke formulacije u odnosu prema Rusiji. Tu se tek izražava „zabrinutost" zbog golemih patnji koje uzrokuje rat u Ukrajini.

„Stare gazde" iz Europe 

Premijer Luksemburga Xavier Bettel doduše ukazuje kako se u zaključku ipak poziva i na Povelju UN-a i na deklaraciju Opće skupštine UN-a gdje se osuđuje Rusiju zbog tog napada, ali i predsjedavatelj skupine CELAC, Gonsalves pita kako se neće valjda tu razgovarati samo o Ukrajini.

Jer i kad se povede tema kolonijalne prošlosti, tu je raspoloženje mnogo hladnije: EU je tu svakako spreman izraziti žaljenje za nepravdu koju su počinile današnje članice kao kolonijalne sile u Južnoj Americi, ali i dalje odbija svaku odštetu što se čuje u nekim od tih zemalja. Gonsalves tu priznaje kako je to „veoma složeno" pitanje jer je na primjer Brazil i dalje uvozio robove nakon što je prije 200 godina stekao neovisnost od Portugala. 

Nije mnogo bolje niti s lekcijama Europske unije o zaštiti klime: predsjednik Brazila, Lula da Silva tu ne želi da mu Europljani nešto pametuju o devastaciji prašuma Amazonije, ali ipak želi i sam da potpuno prestane krčenje prašume najkasnije do 2030

Svi žele dobar posao

No kad je riječ o poslovnoj suradnji, tu je raspoloženje mnogo bolje: čulo se uvjerenje kako će već do kraja ove godine biti prerađen sporazum o slobodnoj trgovini EU-a sa zemljama Mercosura (Brazil, Argentina, Paragvaj i Urugvaj) koji je zapeo i zbog protivljenja Pariza u strahu od jeftinih poljoprivrednih proizvoda iz tih zemalja. Što se tiče takvih bilateralnih sporazuma s Čileom i Meksikom, oni su skoro spremni za potpisivanje i oko njih nema toliko spora

Još više „nade, povjerenja i ljubavi" se osjećalo kad se poveo razgovor o europskoj inicijativi Global Gateway. U Latinskoj Americi već odavno nije aktivan samo njezin bogati susjed sa sjevera, nego je tu i Kina sa svojim Novim putem svile tako da tu i Europljani žele pokazati svoj novčanik. Tu je pak riječ o preko 130 projekata i nekih 45 milijardi eura koje su europske tvrtke spremne uložiti u tu regiju, a oni sežu od podzemne željeznice u Kolumbiji pa do telekomunikacije u području Amazonije.

Konkretni interesi i dobre namjere

I naravno, tu je uvijek iznova Čile: njegov predsjednik Gabriel Boric je svjestan koliko je i Europi važan litij, ali i ostale rijetke rudače koje i europske zemlje žele eksploatirati u „strateškom partnerstvu" s tom zemljom i koje Europljani do sad gotovo isključivo uvoze iz Kine.

Ovom prilikom se u Bruxellesu čulo i kako u EU-u više nema protivljenja takozvanom Post-Cotonou sporazumu, nakani europske pomoći za 79 najsiromašnijih država svijeta među kojima ih nema malo i u Južnoj Americi. Protivljenja je tu u Europi bilo na obje strane političkog spektra: s jedne strane zbog lijepih fraza o „promicanju demokracije", „ljudskim pravima", miru i napretku, ali bez mnogo konkretnih planova, kako da se tu nešto doista i promjeni. S druge strane je zemljama kao što su Mađarska ili Poljska zapele za oko točka o promicanju „migracije i mobilnosti" gdje su odmah pomislili na nove migrante na njihovim granicama. Ali predsjedavajući Vijeća Europe, Charles Michael je izjavio kako protivljenja više nema i kako će taj novi program pomoći najsiromašnijim zemljama biti ubrzo spreman za ratificiranje