Ako je suditi samo po novinskim naslovima i izjavama političara u Beogradu i Zagrebu, mogao bi se steći dojam kako je nejasno zašto predsjednik Srbije Aleksandar Vučić uopće putuje u dvodnevni posjet Hrvatskoj, kao i da nikome nije mnogo ni stalo do tog posjeta. S jedne strane se čuje da Vučić nije dobrodošao u Zagrebu, a u Beogradu srbijanskog predsjednika najbliži suradnici savjetuju da tamo ne odlazi. Zato je nepodijeljeno mišljenje analitičara u Beogradu da je jedina stvar koja odnose Srbije i Hrvatske drži na koliko toliko pristojnoj razini samo pritisak Zapada, koji po njima i stoji iza organiziranja ovog susreta.

Postoje, naravno, i oni koji smatraju da je potrebno razgovarati - i tome se svakako ne može ništa zamjeriti- ali ostaje činjenica da iza svega toga ne stoji iskrena želja srpske i hrvatske strane za normalizacijom odnosa. „Ne vidim nikakvu želju s obje strane da se razriješe nesporazumi", slaže se s takvom ocjenom za DW i Dragan Popović, direktor Centra za praktičnu politiku. „Poslije svega što se dogodilo proteklih godina ne vidim želju i namjeru da se suštinski nešto riješi, jer bi se onda prosto izgubio teren da se stječu laki, jeftini i populistički predizborni bodovi; kad god su neki izbori u obje države vi imate takve priče. Jer, kada svoju politiku gradite na nacionalizmu i populizmu, i na stalnoj ugroženosti države i naroda, vama nije u interesu da izgubite 'omiljene neprijatelje', da tako kažem. A čak da takva namjera i postoji, to se ne može riješiti jednim posjetom već svakodnevnim radom."

Veći profit za Vučića?

Atmosfera u odnosima između dviju zemalja nije najbolja, i tu činjenicu za DW ističe i Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam. Zato se, po njegovim riječima, i ne može previše očekivati od Vučićevog posjeta Zagrebu, jer „prije svega nije stvoren ambijent u kojem se mogu postići neki dobri rezultati". „Bez obzira što kaže predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, taj posjet je očito uslijedio nakon pritiska Bruxellesa, možda i Washingtona, a u prilog tome ide i činjenica da je hrvatski premijer Andrej Plenković o njoj maltene saznao iz medija. Mislim da će ovo zato biti još jedan protokolarni posjet, nakon kojeg će se nastaviti s razmjenom oštrih riječi između Beograda i Zagreba", kaže Popov i dodaje da će, ako bi se mjerila konkretna politička korist od predstojećeg posjeta, od njega mnogo više profitirati Vučić, jer je „unatoč uvredama i najavi protesta ipak otišao u Zagreb".

Ratna odšteta (ni)je tema

Dosta pažnje je u Beogradu izazvala i izjava hrvatskog premijera Plenkovića, koji napominje kako bi se na dnevnom redu predstojećeg posjeta mogla naći i tema ratne odštete koju bi Srbija trebala isplatiti Hrvatskoj. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić je navodno bio šokiran takvim izjavama i poručio da bi Hrvatskoj bilo bolje da o tome ne govori. Uslijedile su i razne novčane kalkulacije, pa tako beogradski mediji prenose da je Hrvatska tu odštetu od Srbije procijenila na 32 milijarde eura, a Srbija smatra da bi zbog oduzete privatne imovine i stanova, neisplaćenih mirovina, deviznih pologa, imovine Srpske pravoslavne crkve (SPC), i imovine poduzeća Hrvatska Srbiji morala isplatiti čitavih 40 milijardi eura.

Dragan Popović ipak smatra da to gotovo sigurno neće biti tema razgovora u Zagrebu. „To je tema koja sada služi samo tome da premijer Plenković dobije neki bod u odnosu na predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović. Da bi ta tema uopće došla na dnevni red, moralo bi prije toga mnogo toga učiniti što se tiče osvrta na rat, prognane ljude i ratne zločine. A da ne govorimo o tome da ne postoji nikakav pravni temelj po kojem bi bilo Srbija bilo Hrvatska tražile nekakvu ratnu odštetu."

Vulin priča što Vučić misli

Retorika uoči ovog posjeta svakako ne obećava. Hrvatski mediji pišu o posjetu „četnika Vučića", a srpski ministar obrane Aleksandar Vulin savjetuje predsjedniku Srbije da ne ide u Zagreb, jer ga „tamo na trgovima čekaju ustaše, i da će mu se dogoditi nešto slično kao i u Srebrenici". Sam Aleksandar Vučić očekuje da će posjet doprinijeti smirivanju tenzija, ali to ipak nije otklonilo ključnu dilemu: jesu li poruke Hrvatskoj ono što govori Vučić ili ono što govori Vulin?

„Mislim da je svima u Zagrebu jasno da Vulin priča ono što Vučić misli, ali ne smije reći", ocjenjuje Dragan Popović. „Sada je samo pitanje odgovaraju li Zagrebu više pomirljivi tonovi ili ovi maltene ratnohuškački tonovi? To opet ovisi od hrvatske unutarnje politike, a ja se bojim da vladi HDZ-a više uhu prija ono što govori Vulin, ili što pišu srpski tabloidi."

Čitavu tu Vulin-retoriku Popović također vidi kao dio neiskrenosti političkog vrha Srbije da se zaista poprave odnosi. „S jedne strane imate izjavu predsjednika Vučića kako tamo ide razgovarati u prijateljskom tonu, a s druge strane dužnosnici SNS-a daju huškačke izjave i mediji koji su pod direktnom kontrolom vlasti svakog dana šire antihrvatsku histeriju", naglašava Popović.

Moratorij je nepotreban

Prijedlog predsjednika Srbije da se uvede moratorij od šest mjeseci na teme iz prošlosti između dviju zemalja Dragan Popović komentira primjedbom da bi se taj moratorij završio točno 4. kolovoza. „Nije nama potreban moratorij", dodaje Popović, „već upravo suprotno - da se otvore sve teme i da se o njima iskreno razgovara. Prije svega da se prošlost osvijetli i da se posljedice prošlosti koliko je god moguće saniraju. Najgore što možemo učiniti je da izmislimo sad nekakav moratorij i da gurnemo pod tepih sve ono što muči građane i Srbije i Hrvatske."Kao neku vrstu rješenja koje bi možda prekinulo taj začarani krug međusobnih optužbi, Aleksandar Popov vidi eventualni pokušaj srpske strane da se suzdrži od reakcija na svaku neugodnu poruku koja dođe iz Zagreba. „Mislim da bi time Srbija bila na dobitku", kaže Popov, „i na kraju bi i hrvatski čelnici vidjeli da je to neproduktivno. Na kraju krajeva, oni su članica EU-a i već su dobili ukor iz Bruxellesa zbog radikalizacije političke scene, rehabilitacije ustaštva i zavade sa skoro svim susjedima iz bivše Jugoslavije. Ali, na žalost, takva retorika kao da je dobro gorivo za obje strane."