Vincente del Bosque napravio je definitivno iznenađenje izvevši na teren sastav u kojem nije bilo niti jednog napadača, nego šest veznih igrača. Talijani su nekako skrpali momčad, postavivši De Rossija na mjesto šefa obrane, a on je Prandelliju uzvratio maestralnom utakmicom.

Po običaju, lopta je bila znatno više u posjedu Španjolaca, no oni jednostavno nisu znali što bi napravili s njom, kome dati taj zadnji pas, pa se sve svodilo na pokušaje iz daljine Inieste i ostatka ekipe.

Balotelli je bio relativno opasan, a kolega u napadu Cassano prava napast za, danas očito indisponiranog, Sergija Ramosa. Talijani su radili daleko veći nered u španjolskoj obrani nego obrnuto, gdje je De Rossi suvereno vladao prostorom ispred Buffona.

Drugo poluvrijeme je nastavljeno u istom ritmu, uz malo više opasnih situacija pred talijanskim golom u početku, no pravi je problem nastao kad je Balotellija zamijenio DiNatale, koji je par minuta nakon ulaska postigao gol za vodstvo Italije.

No, Španjolci su ekspresno odgovorili golom Fabregasa, koji je drugo poluvrijeme glumio centarfora. Nakon toga je i del Bosque shvatio da je vrag odnio šalu i uveo Torresa, no on je uspio odigrati u svom stilu od prelaska u Chelsea - velik promet, nikakva zarada.

Utakmica je završila neriješeno, što je u perspektivi najgori mogući rezultat za nas, jer sad i jedni i drugi moraju dobiti obje preostale utakmice kako bi bili sigurni u prolaz.