Zagreb Jazz Festival je prvog dana svojeg petog izdanja doživio svoj najsjajniji trenutak dosad. U ispunjenoj Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski, 5. studenog nastupio je veliki Sonny Rollins.

Direktor i osnivač festivala Dražen Kokanović imao je dobrih razloga da bude presretan pri pogledu na ispunjenu dvoranu koja je jedva čekala da prođe sponzorska govorancija, što je i prepoznala zamjenica gradonačelnika Jelena Pavić Vukičević te ubrzala otvorenje i konačno prepustila pozornicu umjetnicima. I u sljedećih je sat i pol Lisinskim vladao vrhunski jazz. Istinska legenda jazza u klasi velikana poput Davisa, Parkera, Coltranea, Monka, Adderlyja ili Hawkinksa (s većinom je i svirao, a i bančio), ne živi u prošlosti i na staroj slavi, već i danas nastupa i snima, ali i dalje neumorno istražuje i razvija se.

Samo u ovom desetljeću uzeo je dva Grammyja za recentne albume, te onaj za životno postignuće. Njegova energija bila je vidljiva i u Lisinskom. Premda se čini da se kreće teško i nespretno poput starog hobita, jednom kada glazba krene, on je sa saksofonom u ruci u neprestanom pokretu, kako ga već glazba u tom trenutku pomakne. I te njegove scenske kretnje odražavaju predanost i potpuno unošenje u glazbu koja takva može samo opčiniti i oduševiti.

Rollinsov sekstet besprijekorno je uigrana cjelina s vrsnim glazbenicima koji su pokazali svoje umijeće u nekoliko izvrsnih sola, ali Rollins je očekivano alfa i omega sastava, s njim sve počinje, on preokreće skladbu tijekom izvedbe i sve skupa zaokružuje. A te skladbe su u njihovoj izvedbi kao žive, organske - osnovna se tema predstavi na početku, zatim se razrađuje i razgrađuje, postajući nešto sasvim novo kroz majstorske improvizacije, trenutne glazbene ideje i skakanje kroz jazz žanrove, da bi se na kraju sve savršeno uklopilo u veću sliku.

Ta glazba zvuči energično, svježe i inspirativno i potpuno je jasno da Rollins ima još puno toga za ponuditi jazz svijetu, te da će se potruditi upravo to i učiniti. Teško bi mi bilo za povjerovati da je itko bio nezadovoljan te večeri, a to svjedoči i dugotrajan, i nažalost neuspio, pokušaj cijele dvorane da vrati Rollinsa na bis. No, nitko mu nije zamjerio što je samo još jednom mahnuo publici, jer smo ipak imali privilegiju uživati u muziciranju možda i najvećeg živućeg jazz glazbenika.