Riječ smog je kombinacija dvije engleske riječi: smoke što znači dim i fog što znači magla. Smog posebno otežava život dvjema svjetskim metropolama Pekingu i New Delhiju. Nad gusto naseljenim gradovima nadvila se prljavština u vidu smoga poput kakvog staklenog poklopca. Od nje se ljudi razbolijevaju a u najgorem slučaju i umiru. Prema jednoj studiji šangajske Akademije za socijalnu nauku Peking je, s obzirom na smog, grad koji zapravo ne bi smio biti naseljen ljudima.

Ovakva zagađenost zraka nastaje zimi kada se područje niskog tlaka s hladnim zrakom približi gradovima kao što su Berlin ili London. Tako se hladni zrak proširi ispod zagrijanog sloja zraka. Gustoća i težina hladnog zraka je veća nego toplog, tako da se on zadržava uz tlo.

Topli zrak se opet kao kakav poklopac raširi iznad hladnog. Do razmjene toplog i hladnog sloja zraka gotovo da i ne dolazi. Ova takozvana vremenska inverzija je prvi uvjet za nastajanje smoga. Ono što je još potrebno je prljavština a nje u svakom velikom gradu ima na pretek.

Zimski smog

Tijekom ljetnog smoga, stanovnicima gradova prijeti opasnost od intenzivnih zraka sunca ali i opasnost od ozona. Kako bi nastao ovaj otrovni plin bez boje, ukusa i mirisa, zrak mora biti zagađen. Dušični oksidi i ugljični vodici, koji su prije svega sastojci ispušnih plinova koje u atmosferu ispuštaju automobili, ulaze u kemijsku reakciju sa sunčevim zrakama. Rezultat toga je nastajanje ozona.

Procesom sagorijevanja u motornim vozilima ili u toplanama u atmosferu se oslobađaju aerosoli. Tako se urbane sredine tijekom hladnih mjeseci pune prljavštinom, koja se ne raspršuje u atmosferu nego ostaje na mjestu. U tom slučaju se govori o trajnom zimskom smogu. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) pri tome kao posebno opasne sastojke smoga navodi fine čestice prašine, ozon, dušične okside i sumporne diokside. Za ova četiri sastavna dijela smoga WHO je postavila dozvoljene granice zagađenosti, kako bi zaštitila stanovništvo. Za vrijeme zimskog smoga ili recimo poznatog Londonskog smoga, fina prašina ima presudnu ulogu. Čestice ove prašine su tako male da se mogu nataložiti u alveolama i čak napasti srce.

Rizici koje skriva zagađenje zraka

"Većina ljudi uopće ne zna koliko je smog opasan", kaže Benedikt Steil s Max-Planck-Instituta za kemiju u Mainzu. Od smoga, odnosno od bolesti koje nastaju kao posljedica zagađenja zraka samo u Njemačkoj godišnje umire 40.000 ljudi. Taj broj je deset puta veći od broja poginulih u prometnim nesrećama.

Rizik od raka i drugih bolesti, uzrokovanih smogom i zagađenjem zraka, veći je u siromašnim zemljama nego u visoko razvijenim industrijskim zemljama svijeta. "Većina štetnih plinova dolazi u atmosferu vožnjom automobila ili radom elektrana. Stoga bi se trebalo preći na druge vrste energija ili bi se uz odgovarajuće sustave filtara i katalizatora trebalo pobrinuti za "čisto sagorijevanje", kaže Benedikt Steil.

U Pekingu je samo 2000. godine u atmosferu pušteno 2,7 miliona tona ugljičnog monoksida, što je više nego što je u istom razdoblju zabilježeno u cijelom Portugalu. Druga opet analiza pokazuje da 80 posto štetnih plinova New Delhi može zahvaliti termoelektranama na ugljen.Ali za stanovnike New Delhija ili Pekinga nije samo zagađeni zrak veliki rizik za zdravlje, već i dugoročno opterećenje dišnih organa sitnim česticama prašine, dušičnim i sumpornim oksidima koji izazivaju kronična oboljenja dišnih organa i naravno rak. Ovo posljednje je potvrđeno u izvješću za 2013. godinu koji je objavila Međunarodna agencija za istragu bolesti raka (International Agency for Research on Cancer - IARC). Pored raka pluća povećana je i opasnost od raka mokraćnih putova.

Gradovi poput Berlina ili New Yorka se protiv zagađenosti mogu boriti stvaranjem ekoloških zona i zabranom vožnje automobilima određenim danima kao i proširenjem mreže gradskog prometa. Treba se zauzeti za korištenje bicikala. „Sve to naravno nije dovoljno, ali je barem dobar početak", zaključuje Benedikt Steil.