Ponekad neke od najkorisnijih stvari nastanu slučajno. Slično je i ovim enzimom. Njega su znanstvenici stvorili slučajno, a pokazalo se da se hrani plastikom koja se koristi za proizvodnju plastičnih boca, a kojoj su normalnim putem potrebne stotine godina za razgradnju.

Sve je započelo proučavanjem kristalne strukture nedavno otkrivenog enzima nazvanog PETase, koji je evoluirao prirodnim putem i poznat je po razgradnji materijala polyethylene terephthalate (PET).

Tijekom tog procesa, dogodilo se nešto što nisu mogli predvidjeti - stvorili su mutaciju na na PETase, čime je nastao novi enzim koji razgrađuje plastiku još bolje od originala. Poboljšanje je malo, no omogućuje daljnji rad na enzimima pri čemu bi se na isti ili sličan način stvorili slični enzimi čiji bi „apetit" bio puno veći i koji bi razgrađivao puno više plastike.

PETase enzim prvi puta je zamijećen u bakteriji Ideonella sakaiensis, koja ga je koristila za razgradnju plastike u tlu tvornice za reciklažu PET boca u Japanu. Znanstvenici smatraju da je u dalekoj prošlosti funkcija enzima bila razgradnja voštanog pokrova na biljkama, a trenutno ih zanima tijek njegove evolucije.

Tako su tijekom istraživanja oslabili strukturu enzima dovoljno da poboljšaju njihovu konzumaciju plastike.

PETase ne radi dovoljno brzo - barem ne dovoljno brzo da razgradi cijele planine plastičnog otpada koje se proizvodi diljem svijeta. Novi enzim ne samo da je brži, već probavlja i drugu vrstu plastike polyethylene furandicarboxylate (PEF).

No čak i oni „najproždrljiviji" enzimi imat će posla kako bi razgradili oko 9 milijardi tona plastičnog otpada, od kojeg je polovica bila proizvedena nakon 2004. godine.

Istraživanja ukazuju na mogućnost rješavanja globalnog problema zagađivanjem plastikom uvođenjem ljudskim faktorom poboljšanog enzima, a daljnji rad na njima mogao bi ih učiniti još efikasnijima.

Istraživanje je objavljeno 16.travnja u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.