Neki novinar objavi na novoj platformi prljave tajne moćnih vlada: ratni zločini, korupcija, mučenje. Ali ne progoni se ratni zločinci, nego glasnika loših vijesti: sustavno mu se ruši ugled, oduzima mu se sloboda, psihički ga se zlostavlja. Sve to se ne događa u nekoj diktaturi nekoj po zlu poznatoj jednostranačkoj državi. Takva drama najteže pravne samovolje se zbiva se u zapadnim demokracijama koje se inače rado ističu kao uzor u pitanjima ljudskih prava.

To je priča o osnivaču platforme Wikileaks, Julianu Assangeu koju je u knjigu sažeo Nils Melzer, posebni izvjestilac Ujedinjenih naroda za slučajeve mučenja. To je uznemiravajuća i neugodna priča. Jedna koju bi najradije izbrisali. Jer ona budi veliku sumnju u snagu prava nasuprot interesa moćnika koji je krše i zloupotrebljavaju. Švicarski profesor međunarodnog prava u dvije godine sakupio mnoštvo dokaza za svoje teze. Na preko 300 stranica je sad sve to sažeo u knjigu.

"Nastavak diplomacije drugim sredstvima"

Pedesetjednogodišnji pravnik želi knjigom stvoriti novi pritisak kako bi Julian Assange bio pušten na slobodu. Osjetio se prisiljen pisati knjigu jer upletene države, dakle SAD, Velika Britanija, Švedska i Ekvador ne samo da odbijaju svaki konstruktivni dijalog, nego je iskustvo autora da čak povećavaju progon i zlostavljanje Assangea. Nils Melzer utoliko i svoju knjigu naziva "nastavkom diplomacije drugim sredstvima".

Zapravo je prvostupanjski londonski sud početkom siječnja odbio zahtjev Sjedinjenih Američkih Država za izručenjem Assangea, ali problemi niti izdaleka nisu riješeni. Još uvijek tom novinaru prijeti 175 godina zatvorske kazne u SAD. I još uvijek Assange sjedi u strogom zatvoru Belmarsh kojeg često zovu i "britanski Guantanamo". Tamo je već dvije godine bez ikakve pravomoćne presude.

Odbijanje i ovog britanskog suda Assangea pustiti na slobodu ili barem u kućni pritvor do pravomoćnosti presude i Christian Mihr naziva "nečovječnim". Čelnik njemačkog ogranka organizacije Reporteri bez granica dodaje: "Ta odluka je tek najnovija u dugom popisu nerazmjerno oštrih kazni Assangeu. Nitko ne bi trebao doživjeti ono što je Assange preživio u posljednjih deset godina samo zato jer je objavio informacije koje su od javnog interesa."

Čitav sustav je zakazao

Zašto se Nils Melzer toliko bavi Assangeom kad je u svojoj karijeri u UN imao posla i s mnoštvom mnogo težih slučajeva mučenja i zlostavljanja? Autor u samoj knjizi daje odgovor: "Zato što ovaj slučaj jasno pokazuje opće zakazivanje čitavog sustava kojima se na najgori način potkopava integritet naših demokratskih i institucija pravne države."

To smatra i Heike Hänsel. Zamjenica predsjedavajućeg stranke Ljevice u Bundestagu pismeno odgovara na naš upit: "Ekstrateritorijalni politički progon američke vlade Juliana Assangea i kojeg onda provodi britansko i švedsko pravosuđe je čin pravne samovolje." Obzirom na "glasnu šutnju zemalja EU i NATO-a na ovaj progon novinara na tlu Europe i na ravnodušnost prema njegovom neodrživim okolnostima u zatvoru", ova parlamentarna zastupnica sve to smatra "izrazom nevjerojatnog dvostrukog morala i zakazivanja čitavog sustava."

Političarka Ljevice nije jedina zastupnica njemačkog parlamenta koja je zabrinuta zbog ovog slučaja i s kojima je, bez obzira na stranačku pripadnost, u Bundestagu osnovala radnu skupinu "Sloboda za Juliana Assangea". Među njima je i glasnogovornica za pitanja medija stranke Zelenih, Margit Stumpp. I ona ukazuje na značenje otkrića o ratnim zločinima i korupciji koje je objavio WikiLeaks i dodaje: "U postupku izručenja iz Velike Britanije ne radi se samo o slobodi informacija i medija, nego i o vjerodostojnosti europske zajednice kao zastupnice ljudskih prava. U ovom postupku se radi o ispitu ozbiljnosti zapadne zajednice vrijednosti."

Bolje vam je da kao Engleskinja šutite

A da je ta vjerodostojnost Zapada progonom Assangea već ozbiljno narušena, to su već odavno shvatili diktatori svijeta. Na primjer, početkom studenog je novinarka britanskog BBC-a Orla Guerin predsjedniku Azerbajdžana Ilhamu Alijevu postavila neugodno pitanje o slobodi medija u njegovoj zemlji. On joj je hladno dogovorio kako, obzirom na postupak prema Assangeu, jedna engleska novinarka nema nikakvog prava drugim zemljama držati lekcije u pitanjima ljudskih prava i slobodi medija.

Nils Melzer je uvjeren: činjenica da je novinar kojeg je prije 2010. osvojio nebrojene nagrade za svoja otkrića i da je nakon toga tako bezdušno proganjan bez ikakvih službenih glasova prosvjeda je tijesno povezano i sa sustavnim uništavanjem ugleda i dobrog glasa Juliana Assangea. Autor knjige detaljno prikazuje kako je švedsko pravosuđe godinama Assangea predstavljalo kao silovatelja bez da je ikad imao prilike na neovisni sud o pravoj istini. Tek u studenom 2019., dakle nakon devet godina je švedsko pravosuđe konačno obustavilo postupak nakon što ih je i Melzer u službenom dopisu uputio na 50, dijelom teških propusta u postupku i u ime UN zatražio odgovore na njegova pitanja.

Zastupnica Hänsel je uvjerena kako se baš Melzeru može zahvaliti "što je kampanja blaćenja imena Juliana Assangea da je silovatelj i koja je trajala godinama, konačno prestala i da se slučaju Assange može posvetiti veća međunarodna pažnja i u parlamentima, u Ujedinjenim narodima i u vladama."

Neslavna uloga Njemačke

Nils Melzer spominje i Njemačku: kao zemlja koja je usprkos njenom iskustvu diktatura i policijske države, "ipak nije u stanju učinkovito se usprotiviti sličnom razvoju u savezničkim i partnerskim državama ili barem izreći jasno mišljenje o tome." Kao ilustraciju navodi nastup njemačkog ministra vanjskih poslova Heika Maasa pred parlamentom u listopadu prošle godine.

Najprije je najoštrijim riječima osudio atentat na ruskog oporbenog političara Navalnija, ali na upit zastupnika o slučaju Assange, tu više nije bilo borbenosti. Njemački ministar je ustvrdio kako njegova vlada "ne raspolaže informacijama iz kojih bi proizlazilo "kako se tu radi o kršenju međunarodnog prava, bilo kod njegovog zatočenja kao i kod odnosa prema Julianu Assangeu."

Melzer tvrdi kako je to jasna neistina: jer on osobno, kao djelatnik UN-a je bio u ministarstvu vanjskih poslova u Berlinu i još 26. studenog 2019. je lično predočio najveće prijestupe međunarodnog prava u tom slučaju, piše u svojoj knjizi.