35 godina konstantnog rada koji se manifestirao kroz 12 albuma, Slayer će ove godine obilježiti i u Zagrebu - 1. lipnja 2016, samo 5 dana prije međunarodnog dana Slayera - 6.6.2016.

Slayer je jedan od onih bendova za koji znaju čak i oni koji ga ne slušaju. Ova četvrtina velike thrash metal četvorke (Anthrax, Metallica i Megadeth) svoj put počela je kovati davne 1981. godine kad su se upoznali gitaristi Kerry King i pokojni Jeff Hanneman, bubnjar Dave Lombardo i basist/vokal Tom Araya te odlučili napraviti nešto neočekivano za još jedne u nizu nabrijane klince iz kalifornijskog Hunttington Parka.

Arraya i King su prethodno svirali u bendu Quits, koji se pak prije toga zvao Tradewinds, a svirali su obrade Iron Maidena i Judas Priesta. Ono što je ostalo prisutno u narednim godinama jest bila okultna simbolika (pentagrami, naopaki križevi, šiljci...) Kad su 1982. kao Slayer otvorili koncert za hevijanere Bitch, sve se promijenilo. Uočio ih je Brian Slagel, glazbeni kritičar koji je tek osnovao, sad već legendarnu, diskografsku kuću Metal Blade Records i pozvao da snime pjesmu Aggressive Perfector za nadolazeću kompilaciju Metal Massacre III. Ulijedio je prvi ugovor.

Snimili su debitantski album Show No Mercy nakon kojeg je uslijedio EP Haunting the Chapel na kojem se već počeo stvarati mračniji zvuk. Prva pjesma na albumu Chemical Warfare postala je svojevrsna himna thrash metal glazbe.

1984. predstavili su se europskoj publici, točnije Belgijancima koji su pohodili Heavy Sound Festival na kojima je headliner bio UFO. Uslijedila je američka turneja nakon koje su uslijedile prve trzavice.

Kerry King pridružio se bendu novom bendu Dave Mustainea, Megadethu. No, nakon nekoliko koncerata odlučio se vratiti Slayeru i po Kingovom povratku snimaju prvi live album Live Undead na turneji 1984. godine koju su odradili s Venomom i Exodusom.

40.000 prodanih kopija kasnije uslijedio je i drugi studinski album Hell Awaits. Ono što je kasnije postalo klišejem sotonističke glazbe, postavila je prva pjesma ovoga albuma na kojoj je unatraške snimljen intro u kojem demonizirani glas govori „Join us...welcome back". Hell Awaits lansirao je Davea Lombarda na tron najboljih metal bubnjara.

Slobodno možemo reći kako je njihov najpoznatiji i najjači album Reign in Blood u samom startu naišao na problem jer ga Columbia Records nije htjela objaviti zbog pjesme Angel of Death koja opisuje koncentracijske logore za vrijeme drugog svjetskog rata te pokuse provođene na ljudima. Obljavljen je preko Geffen Recordsa no zbog istog problema, album nije doživio distribuciju u radijskim kanalima. Tek je obrada pjesme Iron Butterflya, In-A-Gadda-Da-Vida za film Less Than Zero označio početak radijskog airplaya. Iako bend nije bio sretan, njihov tadašnji producent Rick Rubin očito je znao što radi.

1988. izbacili su svoje četvrto, najkomercijalnije izdanje - South Of Heaven, koje je bilo znatno sporije i promišljenije izdanje od ultra nabijenog Reign In Blooda. Godinu dana kasnije vraćaju se tim bržim vodama novim albumom - Season In The Abyss koji je opet prožet melodijožnošću s kakvom se do sad nisu susreli.

Ako mislite da su karte za koncerte danas skupe, sigurno niste znali ovo. 1990. Slayer je završio na rasprodanoj turneji s Megadeth, Suicidal Tendencies i Testamentom, za koju je karta na crnom tržištu dosegnula vrtoglavih 1000 njemačkih maraka.

1992. godine Lombardo izlazi iz benda nakon svađe s članovima. Prvi put je nakratko izašao iz benda 1986. godine jer nakon slabe prodaje albuma nije mogao živjeti, no ubrzo se vratio. Ovaj put nije imao tu namjeru. Osnova je bend Grip Inc, a njegovo mjesto za Slayerovim bubnjem zauzeo je Paul Bostaph.

Dvije godine kasnije, Bostaph je zasvirao na novom studijskom albumu Divine Intervention, koji je odisao Arayinom zaluđenošću serijskim ubojicama.

Bostaphovu fazu u bendu obilježeli su kaveri punk uspješnica. Exploitedova pjesma Disorder, na kojoj je gostovao Ice-T, završila je na legendarnom soundtracku ne tako legendarnog filma Judgment Night. Godine 1996. bend izdaje album Undisputed Attitude na kojem su obradili Minor Threat, T.S.O.L., D.R.I., D.I., Verbal Abuse, Dr. Know i The Stooges. Bostaph odlazi iz benda, a na njegovo mjesto dolazi Jon Dette iz Testamenta, na na period jedne turneje nakon koje je dobio nogu zbog sukoba s članovima. Paul Bostaph se vraća u bend.

Iako je God Hates Us All iz 2001. poprimio obilježja tada aktualnog nu metala, utjecaj tog žanra osjetan je i na prethodnom albumu Diabolus in Musica iz 1998. godine. Kad su već bili u dropanom štimu, rodila se i suradnja s Atari Teenage Riotom i nastala je pjesma No Remorse, koja je završila na soundtracku filma Spawn.

Na God Hates Us All turneji iza 2001. godine u bend se ponovno vraća Lombardo, s kojim odmah odlaze na novu tureju nazvanu Still Reigning. Gotovo mjesec dana u jesen 2003. su na svakom koncertu svirali kompletan Reign In Blood album, što je na kraju i završilo padanjem krvave kiše po publici, naravno umjetne. U periodu od 2002. do 2004. bend je odradio preko 250 koncerata.

Iako je uvijek volio simboliku, Kerry King je zaustavio izlazak novog, 10-og albuma Christ Illusion na dan 6.6.2006., kad je izbaćen samo EP Eternal Pyre s novom pjesmom Cult. Album je izašao 8.8.

2007. godine Slayer doživio i prvu live TV premijeru u showu Jimmya Kimmela gdje su odsvirali pjesmu Eyes of the Insane i još nekoliko za fanove nakon emisije. Među njima se našla i stvar Jihad, ali zbog kontroverznog teksta snimka je obrisana.

Nakon TV nastupa uslijedila je i prva nemetal nagrada - Grammy za najbolju metal izvedbu.

2009. godine bend je izbacio album World Painted Blood, koji je bio i posljednji u potpisanom ugovoru. Odlučili su da će sjesti i vidjeti što će i hoće li nastaviti s karijerom dalje. I odlučili su, snimit će bar još nekoliko albuma prije nego se raziđu.

2010. godine dogodila se nevjerojatna turneja The Big Four na kojoj su po prvi puta na istoj pozornici sviral Slayer, Anthrax, Megadeth i Metallica, a jedan od nastupa, onaj u Bugarskoj Sofiji, satelitski je prenošen u kina diljem svijeta.

2011. godine gitarista Jeffa Hannemana ugrizao je pauk i prenio mu bakteriju koja mu je počela jesti meso. Oko godinu dana je trajalo liječenje, a na turneji su ga zamjenili Gary Holt i Pat O'Brian. Jeff se ipak na koncertu velike četvorke u Americi priključio bendu na pozornici i odsvirao posljednje svoje dvije pjesme - South Of Heaven i Angel Of Death. Jeff Hanneman je preminuo 2. svibnja 2013.

Repentless je dvanaesti studijski album Slayera, koji je izišao preko Nuclear Blasta 11. Rujna 2015. pod producentskom palicom Terrya Datea. Gitaru i dalje svira, Jeffova vječna zamjena - Gary Holt. Na na bubnjevima je 2013. Došlo ponovno do zamjene i Lombardo je vjerojatno vječno napustio ovaj bend, a palice je opet primio Bostaph.

Kao i svaki veliki bend i Slayer je imao one bolje i one manje bolje faze. Od hardcora do speed metala pa do nu metala.... više nije niti bitno što su sve radili i kome se je što više sviđalo, a kome se nije sviđalo. Slayer stoji 35 godina na pozornicama diljem svijeta i ne daju se. Glazbeni su uzor većini velikih i manjih bendova, a kao što smo rekli na početku, Slayer znaju i oni koji ga ne slušaju. Tehnički potkovana agresivna glazba u modernom svijetu ponekad i nije samo umjetnički ispusni ventil ili najfinije platno, ponekad je glazba optužena za nedjela i zločine. Tako je bilo i sa Slayerom. 1996. godine roditelji ubijene djevočice Elyse Pahler tužili su Slayer kako je njihova glazba potakla ubojice na oduzimanje života. Sud je 5 godina kasnije odbacio optužbe.

Grupa Slayer će, zajedno sa Anthraxom, nastupiti u Paviljonu 9 Zagrebačkog Velesajma u srijedu, 1. lipnja na jedinom zajedničkom koncertu u našoj cijeloj regiji. Ulaznice u pretprodaji uznose 220 kn, a na dan koncerta 250 kn te im je količina ograničena na svega 2.500 komada. Kupiti se mogu na svim Eventimovim prodajim mjestima u Hrvatskoj i inozemstvu te online na www.eventim.hr.