Razumljivo je što vlada velika euforija jer je konačno došlo do razmjene zarobljenika između Ukrajine i Rusije. Svojim obiteljima i prijateljima se vraća sedamdeset ljudi koji su uglavnom nepravedno bili pred sudom. To su dobre vijesti koje kod nekih bude nadu da bi se nešto moglo pokrenuti i kad su u pitanju sukob na istoku Ukrajine i aneksija Krima.

Taj konflikt Moskva i Kijev vode na svim razinama - vojno, politički, gospodarski i uhićenjem ljudi. Oni postaju politički taoci koji se mogu razmijeniti u nekakvom dealu. Moto pritom glasi: Quid pro quo (Ja tebi, ti meni). Koga mi daješ za kojga? I kakvu korist imam od toga? Tom logikom je došlo i do ove razmjene.

Ali prema toj logici Ukrajina nije najbolje prošla. Svakako, ljudi su na slobodi, ali je Kijev to skupo platio. To se najjasnije pokazuje na primjeru Volodimira Cemaha kojeg je ukrajinski sud iznenađujuće oslobodio još prije razmjene. Pritom je on mogao biti važan svjedok u sudskom procesu koji treba započeti u Nizozemskoj zbog obaranja malezijskog zrakoplova (let MH17) nad istočnom Ukrajinom. Neki stručnjaci čak vjeruju da je Cemah sam sudjelovao u obaranju zrakoplova.

Zelenskom je bio potreban uspjeh

Skandal je što je taj čovjek sada u Rusiji. To opterećuje odnose Ukrajine s Nizzemskom i time i s EU-om. Uzalud su se nizozemski istražitelji bunili protiv toga. Uzalud su zastupnici Europskog parlamenta pisali novom ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom. No šef države je djelovao prema devizi „Ukraine First" (Ukrajina na prvom mjestu) i time radio i u svoju korist. Za Zelenskog je razmjena zarobljenika veliki uspjeh koji će mu dobro doći.

Političko povuci-potegni oko nedužnih ljudi

Ali njegovoj zemlji to može napraviti probleme. Obaranje zrakoplova na liniji MH17 prije pet godina označilo je početak sankcija EU-a protiv Rusije kao posljedica sukoba na istoku Ukrajine gdje Moskva podržava separatiste. U Europi bi se moglo postaviti pitanje zašto se solidarizirati s Ukrajinom kada Ukrajina ne uzvraća solidarnošću? Takav razvoj događaja bi bio dodatni uspjeh za Kremlj.

Dodatna pitanja se postavljaju u slučaju 24 ukrajinska mornara čiji brod su Rusi na jesen 2018. zaplijenili pred obalom Krima, a mornare uhitili. Međunarodni sud UN-a za pravo mora već je tražio da se oni bez odlaganja oslobode. Bez ikakve protuusluge Rusiji! Moskva je tu sudsku odluku ignorirala. Sada je razmijenila mornare za svoje ljude i istovremeno se oslobodila optužbe da krši međunarodno pravo.

Slično je s redateljem Olehom Sencovim koji je u Rusiji bez ikakvog dokaza bio osuđen na dvadeset godina u kaznenom logoru. Ni u tom slučaju se Kremlj više ne mora pravdati što drži čovjeka u zatvoru samo zato jer je prosvjedovao protiv aneksije Krima.

Putin kao pobjednik

I u Ukrajini se postavljaju ta kritička pitanja. Ali šira javnost je umorna od sukoba s Rusijom i dobro prihvaća razmjenu zarobljenika. Zelenskij profitira od toga.

Njegov ruski kolega Vladimir Putin mogao bi, međutim, biti veći pobjednik: još jednom je svoje zemljake obmanuo da se brine za sudbinu Rusa u Ukrajini. Kremlj je tobože dokazao spremnost za kompromis, a zapravo je opet hladnokrvno progurao svoj interes. To trebaju imati u vidu svi koji se sada nadaju brzom završetku sukoba oko istoka Ukrajine i Krima.