Rano djetinjstvo nam je većini bilo barem malo sretno, no kad se pokušamo sjetiti stvari prije nekog trećeg ili četvrtog rođendana, ustanovit ćemo da je memorija po tom pitanju - prazna.

Štoviše, malo toga se sjećamo i do sedme godine, iliti sjećanja stvarno počinju kad krenemo u školu - glavninu onoga što se događalo prije smo samo čuli od drugih...

Ovaj fenomen je poznat kao "dječja amnezija" i psiholozi još uvijek pokušavaju sve objasniti. Na prvi pogled, može se činiti da je razlog što se ne sjećamo ranog djetinjstva zato jer bebe i mala djeca nemaju potpuno razvijeno pamćenje. Bebe mlađe od šest mjeseci mogu stvoriti kratkotrajna sjećanja koja traju nekoliko minuta i dugotrajna sjećanja koja traju tjednima.

U jednom istraživanju, šestomjesečne bebe trebale su naučiti pritisnuti gumg za upravljanje dječjim vlakićem, dva do tri tjedna kasnije sjetili su kako to opet učiniti. Predškolci se s druge strane mogu sjetiti događaja godinu dana unazad. Znanstvenicima je sporno jesu li sjećanja iz ranog djetinjstva relevantna i autobiografska. 

Memorijske sposobnosti u ovim godinama nisu kao kod odraslih ljudi, one se razvijaju do adolescencije. 

Zapravo razvoj djeteta objašnjava dječju amneziju i to je najbolja teorija koju znanstvenici imaju do sada. Osnovni procesi uključuju nekoliko područja mozga te stvaraju sjećanja i kasnije ih održavaju. Područje mozga, hipokamus, za koji se smatra da je odgovoran za formiranje sjećanja razvija se do sedme godine. Djeca i tinejdžeri imaju rana sjećanja, ali ih očito teško zadržavaju.

Još jedan faktor utječe na sjećanje, a to je razvoj govora i jezika.

Od prve do šeste godine dijete uči govoriti i izražavati se na materinskom jeziku tako da postoje velike verbalne promjene u razdoblju dječje amnezije, to uključuje i riječi koje označavaju prošlost. 

Do određene mjere je istina da sposobnost djeteta da verbalizira neki događaj u vrijeme kada se dogodio, predviđa koliko će se dobro sjećati toga nekoliko godina ili mjeseci kasnije. Istraživanja sugeriraju da su sjećanja izgubljena ako nisu verbalizirana.

Znanstvenici i dalje istražuju ovaj proces, a zanimljivo je da se prve godine života se toliko zaboravljaju, ali da s druge strane toliko utječu na naš život.