Nije često da ovako mlaka i mlitava atmosfera vlada u vezi nastavka generalno voljenog i priznatog filma. Obično se radi o polarizirajućoj temi koja ima tabore paničara i entuzijasta. Jedni se nadaju ponavljanju sjajnosti filma, drugi strahuju od kasapljenja, razvodnjavanja i prostituiranja koncepta koji vole.

Možda su odgovorni neimpresivni radovi koje su Frank Miller i Robert Rodriguez uz par izuzetaka nanizali od prvog Sin Cityja do danas, možda Millerov grijeh iz prošlosti s nastavcima kultnog filma (Robocop 2 i 3), a možda je The Spiritjednostavno bio toliko loš da njegova jeka lošosti i dalje utječe na zbivanja u svijetu oko nas.

Konačni odgovor vjerojatno uzima ponešto od svega navedenog i dodaje činjenicu da smo imali devet godina vremena diviti se Sin Cityju i da smo se možda pomalo i umorili. Nije da je završio nekakvim cliffhangerom pa da smo željno iščekivali dan kada ćemo doznati sve što smo htjeli i zaokružiti dvije cjeline u jednu. 

Sin City je savršeno funkcionirao i funkcionira kao samostalan film. Nismo tražili nastavak. Nismo trebali nastavak. No eto... dobili smo ga svejedno, kažu u recenziji koju cijelu možete pročitati na FAK portalu.