U suvremenom društvu bilježi se sve veći broj tzv. "sijedih rastava", odnosno razvoda brakova među osobama starije životne dobi. Ovaj fenomen, koji je dobio ime zbog životne dobi u kojoj se odvija, reflektira promjene u društvenim normama, očekivanjima i životnim prioritetima.

Tradicionalno, brakovi u kasnijim godinama smatrali su se trajnim, čak i ako su postojale nesuglasice. Međutim, sve veća dostupnost informacija, promjene u stavovima prema osobnoj sreći i emancipaciji, posebice žena, doveli su do toga da starije osobe češće preispituju svoje odnose. Ljudi se sve manje zadovoljavaju životom u vezi koja ne ispunjava njihove emocionalne i psihološke potrebe, čak i nakon desetljeća zajedničkog života.

Razlozi za rastavu u ovoj životnoj fazi često se razlikuju od onih u mlađim godinama. Dok mlađi parovi najčešće spominju nevjeru, financijske probleme ili neslaganja oko odgoja djece, stariji se parovi suočavaju s problemima poput emocionalnog udaljavanja, osjećaja zapostavljenosti ili jednostavno osjećaja da su "prerasli" jedno drugo. Također, umirovljenje može donijeti promjene u dinamici odnosa - više zajedničkog vremena ponekad otkriva duboke nesuglasice koje su bile skrivene iza svakodnevnih obaveza.

Sijeda rastava ima svoje specifične izazove. Financijska situacija nakon rastave može biti teža, posebice za žene koje su možda bile financijski ovisne o supružniku. Također, emocionalni teret može biti značajan, osobito u društvima gdje su stariji ljudi manje skloni započinjanju novih veza ili gdje su stigmatizirani zbog rastave. Ipak, mnogi koji prolaze kroz ovaj proces izvještavaju o osjećaju olakšanja i slobode, navodeći kako su napokon stavili vlastite potrebe na prvo mjesto.

Unatoč izazovima, sijeda rastava sve više postaje prihvaćena kao dio normalnog životnog ciklusa. Ovaj trend ukazuje na važnost kontinuiranog rada na odnosima i prilagodbe promjenama koje donose godine. Sijeda rastava, iako bolna, za mnoge predstavlja novi početak i priliku za osobni rast.

S obzirom na demografske promjene i produljenje životnog vijeka, za očekivati je da će se broj ovakvih rastava nastaviti povećavati, otvarajući prostor za nova istraživanja i podršku osobama koje se suočavaju s ovim iskustvom.