Nedavno je u Biblioteci posebnih izdanja objavila knjigu nevelika opsega ali intrigantnih tema - Michaela Martensa: San o Jugoslaviji/Razgovori o Ivi Andriću, kao svojevrsni dodatak ili nastavak knjige od istog autora Vatra u vatri/Jedan europski život.

Riječ je o intervjuima, njih ukupno jedanaest, manje više s istim pitanjima i sličnim, složenim odgovorima,koje je Martens davao na prostorima jugoistoka Europe, nakon objave Vatre u vatri u Bosni i Hercegovini i Srbiji, pred objavu izdanja u Hrvatskoj, o tome tko je bio Ivo Andrić.

O Andrićevoj se književnosti sve zna, o njemu kao osobi koja je živjela u tim tegobnim i kompleksnim turbulentnim vremenima manje. Ipak spomenimo, prijepori oko rođenja, pitanje oca, hrvatski, srpski i ili bosanski pisac, diplomatska služba, aktivno djelovanje u novoj državi, odnosi s Krležom, Nobelova nagrada, žene, zatvorenost....

Martens je u prvoj knjizi dao opširan prikaz života i rada velikog pisca, u ovoj knjizi odgovara na raznolike odjeke koje je izazvala Vatra u Vatri.

Martens se dotakao brojnih tema, njegovo sedmogodišnje istraživanje bilo je plodonosno, iako je lik pisca i dalje ostao donekle skriven.

Martens ističe kako smatra da je Andrićev nedovršeni roman Omer paša Latas njegovo najbolje djelo, a ja se pitam o čemu je doista razmišljao Mihajlo Latas u odori turskog paše.

Je li Mihajlo Latas/Omer paša Latas zaista ključ za razumijevanje Ive Andrića?

Također je ovim razgovorima spomenut od strane Martensa književnik Miljenko Jergović kao potencijalni kandidat s ovih prostora za Nobelovu nagradu, to ističem kao kuriozitet. Je li lobiranje već počelo?

Na kraju recimo, knjiga se ne ispušta iz ruku, sve dok se ne pročita.