Povijest nas je naučila da to što netko govori samouvjereno „iz duše i srca" nije znak da govori istinu (neki od najgorih ljudi na svijetu bili su neopisivo samouvjereni).

Najčešći okidač koji pokreće raspravu na temu samouvjerenosti u poslovnom svijetu je nečije napredovanje. Samouvjereni zaposlenici češće (usudila bi se napisati i jedini) napreduju. Često na vodeće položaje dolaze upravo oni koji nemaju problema s naglašavanjem svojih osobitosti od kojih je najčešća uvjerenje da su uvijek u pravu.

Prolaz u svijet promocije (uz ostale „kvalitete" - o kojima ,nekom drugom prilikom) ide relativno lako, jer se „oni drugi" niti ne javljaju. „Oni drugi" rade u tišini, stvaraju i vuku cijelu priču... Svjesni su da uvijek mogu još malo više i bolje, osviješteni koliko toga još ne znaju...

U instant poslovnim priručnicima na temu „Kako biti uspješan" mudro savjetuju :

„Budite svoji, volite sebe i gurajte naprijed. Samo jako!", „Ako odišete sigurnošću u sebe ljudi će vas percipirati kao čovjeka koji ima sve pod kontrolom", „Fotošopirajte svoju mentalnu sliku sebe" ...

I za nesretnike koji imaju tu osobinu u deficitu, spremno nude rješenje: „Trikovi zbog kojih ćete izgledati apsolutno samouvjereno : izbjegavajte džepove, pogled naprijed, uspravite se i isprsite se, dugački koraci, čvrsti stisak ruke, ne prekriženim rukama...."

U pročitanim naslovima nitko pretjerano ne navodi da je osnovni preduvjet samouvjerenosti - znanje. Isključivo znanje i kompetencije. Bez fotošopiranja i trikova.

Uz dovoljnu količinu znanja, opravdano je imati samouvjeren stav.

Osobe koje posjeduju zdravu samouvjerenost imaju odlike iskrenosti i poštenja. Možete ih prepoznati i po nenametljivosti.

Njih nije sramota pitati za pomoć, ispričati se ili priznati pogrešku jer u određenom trenutku nešto ne znaju - za razliku od prazne samouvjerenosti gdje uhvaćeni na „skliskom terenu" pokušavaju metodom skretničara - usmjeriti razgovor na njima bliskiji kolosjek ili onima manje komunikacijski vještima, zauzimanjem napadačkog, arogantnog stava...

Promocija je vrlo zanimljiv pojavni oblik koji „preko noći" može stvoriti (pojačati) osjećaj vrijednosti.

Vjerujem da gotovo i nema posla kojeg prosječan čovjek ne može naučiti, ali meni osobno djeluje nakaradno kada „odjenete preširoke gaće".

Možete vi „bildati" svoj ego i živjeti po principu „Onome tko ima čekić sve izgleda kao čavao", ali koliko vas to kao čovjeka uistinu može i treba usrećiti?

Nisu iznimke situacije u kojima se izuzetno nekvalitetni ljudi spremno prihvate i najzahtjevnijih zadataka koje upropaste, ostvare rezultate preko tuđih kvaliteta ili na tuđu štetu.

Naravno, vlasnici neopravdanog samopouzdanja neće imati potrebu osluhnuti promišljanja okoline jer su savršeni upravo takvi kakvi jesu i nemaju potrebu ojačati svoje kompetencije i usmjeriti energiju za postizanje kvalitetnijih rezultata.

Ukoliko razmišljate o istinskoj, dugoročnoj kvaliteti- analizirajte vlastite snage i slabosti i preuzmite aktivnosti koje se temelje na vašim snagama.

Umjesto da se družite s „kimačima" i „lajkačima" čije će pohvale i komplimenti kratkoročno i lažno učiniti da se osjećate bolji i vrijedniji , okružite se iskrenim, kritički nastrojenim ljudima koji se ne libe otvoreno ukazati na vaše nedostatke ili nepravilnosti.

I naravno, svakako budite samouvjereni - ali u isto vrijeme i u dovoljnoj mjeri budite samokritični i svjesni vlastitih ograničenja.