Sada imate TikTok i YouTube.

 A nekad su vam, u vrijeme fiksnih telefona, papirnatih magazina i dopuštenog pušenja, za otkrivanje nove glazbe i uzbudljivih bendova služili tzv. ljudi - novinari. Čudna je to bila vrsta: razbarušenih frizura, često s gustim brkovima i debelim naočalama, strastveno bi vam pričali o novom trostrukom albumu Azre ili U2-ovom skretanju s kursa.

Raširile bi vam se zjenice i zaslinila usta na mit o neuništivom Willieju Nelsonu ili pak tragični ep o EKV-u. Oni su znali sve o tome, pa još malo više, a vi ste im vjerovali na riječ, kao što danas vjerujete Googleu i Wikipediji.

Dražen Vrdoljak i Darko Glavan bili su posebni predstavnici te vrste, glazbeni kritičari koji su zabunom ostali djetinje znatiželjni i predani svom poslanju. Na ove su prostore, kao radnici nekog kulturnog dalekovoda, doveli prvo rock, pa punk, pa novi val, pa sve ono što je taj val sa sobom povukao kasnije. Vjerovali ste im jer su bili poput vas, susretali biste se u prodavaonici ploča i koncertima, pričali su vašim jezikom, voljeli ste iste bendove. Drugim riječima, plovili ste istim brazdama.

Stoga, budimo sasvim iskreni, Dražen Vrdoljak i Darko Glavan nisu samo pisali tekstove i knjige, snimali radijske emisije, uređivali izdanja i osnivali glazbene nagrade: oni su bili rock pedagozi i instruktori dobrog ukusa. Svojim su kritikama odgajali generacije formirajući njihove ličnosti i usmjeravajući njihove karijere, radilo se tu o gitarističkim herojima ili pak novim naraštajima glazbenog novinarstva.

Parafrazirajući Bruce Springsteena, „više smo naučili od Glavana i Vrdoljaka nego od profesora u školi". Na njih ste uvijek mogli računati.

A sada imate TikTok i YouTube.