Jedan od istinskih genija suvremenog filma, Chan-wook Park proslavio se početkom tisućljeća tzv. osvetničkom trilogijom, osobito njezinim središnjim dijelom, zadivljujućim Oldboyem. Ljubav, seks, osveta i nasilje u Parkovima filmovima povezani su s mogućnostima spoznaje, motivima tajne i manipulacije, s odnosom privida i stvarnosti, različitim razinama znanja različitih likova, ali i gledatelja. Sve su to zaštitni znaci opusa jednog od trojice najistaknutijeg sineasta u povijesti korejskog filma.

Jedno od najboljih djela Parkova iznimnog opusa je Simpatija za gospodina Osvetu (2002), film koji je postao prvi dio njegove trilogije o osveti. Radi se o djelu izvanredno složene narativne strukture s iznenađujućim otkrićima (što će također postati autorov zaštitni znak), nadahnute režije i snažnih glumačkih izvedbi. One su uključivale stvarno nasilje u takvim scenama jer filmotvorci nisu imali na raspolaganju odgovarajuće specijalne efekte. Zanimljivo je i da je riječ o prvom filmu sa scenom seksa čiji protagonisti koriste znakovni jezik gluhonijemih osoba.

Sjajni psihološki triler Oldboy (2003), ovjenčan Velikom nagradom žirija u Cannesu, središnji je i prema mnogima najuspjeliji segment autorove trilogije o osveti. Film je Parka predstavio kao promišljenog i zrelog autora, moralista i trageda iznimno vještog u pripovijedanju kompleksnih priča i preplitanju filmskih žanrova. Predstavljajući sebe kao ateista koji se kroz filmove oslobađa trauma iz djetinjstva, čitavu trilogiju je definirao kao priče o samoiskupljenju, oslobađanju od grijeha i oprostu, koje unatoč religijskom simbolizmu s odnosom prema Bogu nemaju osobite veze.

Simpatija za gđu. Osvetu (2005, 'fade to black' verzija) je zadnji dio spomenute trilogije. Za razliku od prva dva dijela, u ovom filmu se ne radi o dvostrukoj osveti, a osvetu prvi put provodi ženski lik koji utjelovljuje odlična Yeong-ae Lee. Antagonista tumači Min-sik Choi, raniji protagonist u filmu Oldboy. Film sadrži niz fascinantnih prizora, a odlična završna scena iskazuje raskorak između žudnje za osvetom i posljedica njezine realizacije. Film je prikazan u Veneciji gdje je nagrađen Malim zlatnim lavom, nagradom Mlado kino i CinemAvvenire nagradom.

Nadahnut klasičnim naturalističkim romanom Thérese Raquin Emilea Zole, Park je godinama razvijao projekt Žeđ (2009). Film je postao prva južnokorejsko-američka koprodukcija u povijesti, a riječ je i o prvom korejskom mainstream filmu koji sadrži prizor potpune frontalne muške golotinje. Premijerno je prikazan u Cannesu gdje je dobio nagradu žirija zajedno s filmom Akvarij Andree Arnold. Kritika ga je primila pozitivno, ističući redateljev drugačiji i vrlo svjež pristup vampirskom filmu kao podžanru horora. Kino Tuškanac prikazat će Extended Director's Cut verziju filma.

Psihološki triler Stoker (2013) s Nicole Kidman, Mijom Wasikowskom i Matthewom Goodeom je prvi i za sad jedini redateljev film na engleskom jeziku. Snimljen je prema debitantskom scenariju glumca Wentwortha Millera, a  Park je razlog zašto mu se scenarij svidio objasnio riječima: „To nije bio scenarij koji je pokušavao sve objasniti te je ostavio mnoge stvari, mnoga pitanja neodgovorenima, navodeći gledatelje da odgovore potraže sami". Film je posvećen filmašu Tonyju Scottu, jednom od producenata filma koji je tijekom njegova nastanka počinio samoubojstvo.

Trenutno posljednji redateljev film je Sluškinja (2016). Jedan od vrhunaca propitivanja njegovih interesa nadahnut je romanom Sarah Waters. Neke od odlika filma su složenost naracije, impresivnost vizualnog prosedea, fascinantnost erotskih prizora dviju sjajnih mladih glumica, Tae-ri Kim i Min-hee Kim, prikaz (erotskih) međuljudskih odnosa kao konstantne igre skrivenih značenja te afirmacija ljubavi kao onog što pročišćuje sve. Film je premijerno prikazan u glavnom programu festivala u Cannesu, a našao se na mnogim listama najboljih filmova godine.