Da je Michael Moore kojim slučajem žena, nesumnjivo bi se zvao Sabina Guzzanti. Pet godina nakon uratka „Viva Zapatero", ova talijanska redateljica i satiričarka ponovo je započela križarski rat protiv Silvija Berlusconija.

Kako je talijanski vođa iskoristio potres, koji je uništio L'Aquilu prošle godine, da izgradi svoj skandalima narušeni imidž? Odgovor možda pronađete u „Draquili".

Vaš film izazvao je mnogo kontroverzi, čak i pije samog snimanja. Talijanski ministar kulture bojkotira festival je smatra da je Vaš film propaganda usmjerena protiv talijanske vlade...

Ali on nije ni pogledao film! U njegovom pismu objavljenom u novinama koje, usput rečeno, pripadaju Berlusconiju, on govori o prizoru koji uopće ne postoji. Samo je pročitao sinopsis. Ova rasprava nema smisla.

Zašto ste iskoristili katastrofu u L'Aquili kako biste upozorili na Berlusconijevu politiku?

Vrlo je teško napraviti film o korupciji općenito. Sve ono što se zbilo nakon potresa koji je uništio L'Aquilu jasno pokazuje kakva je prava strategija talijanske države. Moram reći da, kad sam počela istraživati događaje u L'Aquili, uopće nisam mislila kako tu ima dovoljno materijala za stvaranje filma. Ali ono što sam otkrila bilo je naprosto nevjerojatno.

Jeste li vi novi Michael Moore?

Oboje stvaramo satirične političke dokumentarce, da. On je netko koga zaista cijenim i kome sam vrlo bliska.

Mislite li da bi ovaj dokumentarac mogao promijeniti Italiju?

Ako ga pogledaju talijani, možda. Ako film pak potaknute ljude na razmišljanje, to je već dobar početak.