Hrvatska agencija za nadzor finacijskih usluga objavila je da je u odnosu na prosinac prošle godine u siječnju neto imovina fondova pala sa 30 milijardi kuna na 26 milijardi kuna. Pala je i vrijednost većine dionica na hrvatskom tržištu kapitala. Novi udarac je i neuspjela kupovina turskog Migrosa od strane Agrokora pa su pale i cijene Belja, Leda, Konzuma i Zvijezde.

Što ulagači u hrvatske dionice i fondove mogu očekivati pitamo Miroslava Jeličića Purka, jednog od osnivača Aures investa, društva za upravljanje fondovima. Jedan od tih fondova je i onaj dionički Aureus Equity koji ima prosječni godišnji prinos (PGP) od 46,54 posto što je drugi nabolji rezultat od 80-tak drugih fondova.

RecesalijeAko je imovina otvorenih investicijskih fondova u prvom mjesecu pala za četiri milijarde to ne znači da sada neće početi rasti.
Najavom recesije kompanije su kažnjene manjom cijenom dionica. Vani je to puno žešće nego u Hrvatskoj. Razlog tomu je što je tržište u regiji dosta nelikvidno. U Americi je cijena nekretnina pala u dvocifrenim postocima. -  Dijelom se radi o padu vrijednosti dionica u investicijskim fondovima, dijelom se radi o povlačenju novca iz fondova. Postoje investitori koji ulažu dugoročno, neki špekulativno. Stoga je vrlo teško procijeniti hoće li biti više ulazaka ili izlazaka iz fonda.

Neki procjenjuju da je sada povoljno za ulazak zbog pada, a drugi da su već dovoljno izgubili pa izlaze. Očito je da će u budućem razdoblju i imovina fondova biti više volativna. Ako je imovina otvorenih investicijskih fondova u prvom mjesecu pala za četiri milijarde to ne znači da sada neće početi rasti.

Financijske institucije u SAD-u se bore s recesijom, a zabrinutost vlada na svim burzama. Kakav to ima utjecaj na fondovsku industriju?

• Prije dvije godine fondovska industrija u Hrvatskoj imala je 2 milijarde kuna, a danas 26 milijardi. Jedan dio toga otišao je u dionice na hrvatskom tržištu što je rasplamsao rast do određene razine.

Ljudi su zaradili i počeli izvlačiti novac. Opterećeni smo i Kosovskom krizom, inflatornim kretanjima, rastom cijena energenata, hrane. Sve su to opterećenja koja ne dozvoljavaju burzama rast, pogotovo rast kakav je bio prošlih godina. Okolnosti su sada sasvim drugačije. U recesiji koja je najavljena dolazi do pada standarda i zaposlenosti i ljudi za sve ostalo imaju manje para. Rješenje je u padu cijena energenata i hrane. Rezerve nafte u svijetu su svega za 20-tak godina, a ugljena 200. Sve više se poljoprivrenog zemljišta koristi za proizvodnju energenata, a manje za hranu. U zadnjih godinu dana kukuruz i pšenica je poskupjela dva do tri puta...

Mali burzovni igrači pretežito ne očekuju da će hrvatski brodarski sektor zbog toga imati većih problema. I vozarine za suhe terete su počele ponovo rasti.

• Naše brodarske kompanije ne možete gledati odvojeno od onih u svijetu. Ipak one sada ne prate u tolikoj mjeri rast ili pad svjetskih kompanija. Međutim, to je kratkoročno. Ako kompanija bude dobro radila po svim svjetskim uzusima ona će doći na neku realnu vrijednost. Naravno, opet sve ovisi o recesiji. Valja napomenuti da ni jedno tržište ne vrednuje pravu vrijednost kompanije. Uvijek je ona veća ili manja od uvjetno rečeno stvarne vrijednosti.

Po hrvatskim burzovnim forumima prilično bure su digli certifikati koji se prodaju na austrijskim i njemačkim burzama. Koji je njihov utjecaj na hrvatsko tržište kapitala?

•  Certifikati su izvedenica iz dionica. Velika potražnja za certifikatima znači veliku kupnju tih dionica što za posljedicu može imati njihov rast i obrnuto. Oni su možda nešto novo na hrvatskom tržištu. U svakom slučaju bitno dižu volatilnost. No, mišljenja sam da oni nemaju utjecaja na cijene dionica u RH. Sada pada broj certifikata što znači da je i sve manje dionica rezervirano za njih. Oni nisu uzrok pada tržišta. I druge burze u svijetu su pale na iste razine: i u Poljskoj, Mađarskoj, Češkoj. Prvi put u deset godina je u Velikoj Britaniji došlo do pada imovine investicijskih fondova. U Americi je cijena nekretnina pala u dvocifrenim postocima. Najavljena je recesija i stranci se povlače iz tržišta našeg tipa.
Najavom recesije kompanije su kažnjene manjom cijenom dionica. Vani je to puno žešće nego u Hrvatskoj. Razlog tomu je što je tržište u regiji dosta nelikvidno. Stoga su tu strani ulagači rijetki.

Kako dalje?

• Još uvijek prolazimo kroz tranzicijsko razdoblje. Možda smo s tim pri kraju. Ulaskom u Europsku uniju sigurno će opet doći do raslojavanja među kompanijama. Vrijednost kompanija koje nisu prihvatile EU standarde mogle bi padati. Ne smatram da je stanje hrvatskog goispodarstva loše, ali bi se ipak moglo napraviti dosta više u poljoprivredi koja je danas ključna u svijetu. Nepohodno je okrupnjavanje i prirast. Sad je to dosta sporo.

Amerika drži 30 posto svjetskog GDP-a. Mi na karti nismo niti točkica. EU, Japan i SAD drže preko 70 posto GDP-a. Što se tamo događa, događa se u čitavom svijetu. Mi se jednostavno trebamo prilagoditi njima. Pokušati kopirati njihov način rada. Oni generiraju najviše i što oni kažu tako će biti. Hrvatska može izići iz te situacije neokrznuta jednom pametnom politikom, ulaganja u resurse koje ima, more, ribarstvo, turizam, poljoprivreda... i na tome se može razvijati.

“Treba ulagati u resurse koje imamo - u more, ribarstvo, turizam, poljoprivredu.” Kosovo?

• Negativnosti koje proizvodi sutuacija na Kosovu je već uključena u sadašnju cijenu dionica. Za pola godina Kosovo vjerojatno neće biti više nikakva vijest.

Savjet hrvatskim ‘burzijancima’?

• Malih igrača će biti sve više. Najveći problem je njihovo djelomično neiskustvo i neznanje pa ih burza iznenađuje. Potrebno se educirati i prihvatiti modele ulaganja koji bi bili prihvatljivi po svjetskim kriterijima, a ne da se na  osnovu novinskih članaka ponašaju kao krdo. Neki će uspjeti, a neki neće.