Ako ćemo objektivno, ovakvi filmovi ne valjaju ništa. Kao umjetnička djela, to jest. Međutim, Mamula, kao uostalom nijedan trash horor, nema nikakvih pretenzija da bude umjetničko djelo, piše Marko Stoiljković na FAK portalu.

Ne, to je čista zabava snimljena s dosta entuzijazma, poznavanja pravila žanra i s nevelikim financijskim sredstvima i kroz te okolnosti treba procjenjivati i ocjenjivati. Više od svega, treba imati u vidu da je ovaj film proizvod jedne kinematografije koja ne cijeni žanr (o trashu da i ne govorimo) i da se u velikoj mjeri može smatrati pionirskim pokušajem.

Nakon prve, klasične "slasher" scene koja će stranoj publici poslužiti kao "teaser", a domaćoj kao lagani "spoiler" (ipak se o filmu dosta brbljalo u određenim krugovima), kao i uvodne špice popraćene namjerno odurnom jeftinom "muzikom za plažu", polako ulazimo u priču. Dvije Amerikanke, Kelly (Klebe) i Lucy (Burn), dolaze u Crnu Goru u posjet svom kolegi sa studija. Lucy s njim ima nekakvu pretpovijest i gaji nade koje će ubrzo biti uništene.

Kolega Alex (Stefanović), naime, planira vjenčanje s Yasmine (Rajović). Međutim, kada su već tu na Mediteranu, okružene "divljom ljepotom", Amerikanke će se potruditi da to iskoriste, provedu se i pogledaju (pofotkaju) što je moguće više lijepih prizora. Kada u kombinaciju uđe i Yasminin prijatelj Boban (Mićanović) i predloži izlet na Mamulu, otok s napuštenom tvrđavom koja je u Drugom svjetskom ratu služila kao zatvor, ekipa će to prihvatiti uprkos upozorenjima "starog ribara" i lokalnog čudaka (Nero)...

Cijelu recenziju pročitajte na FAK portalu