Kada u filmu bivši britanski premijer pita svog novog pisca autobiografije tko je on, ovaj mu odgovara: „Ja sam vaš duh". A upravo kao da je duh, u hrvatska je kina dolebdio „Pisac iz sjene".  Šteta je što je tako, jer je u pitanju jedan od boljih filmova na kino repertoaru u posljednje vrijeme.

Duh (McGregor) s početka je 'ghost writer' odnosno pisac koji umjesto nekog piše knjigu, te za njega čitatelji nikada niti ne saznaju. Naš duh/pisac nije osobito sretan takvom sudbinom, te cinizam često progovara, ali ipak ne može odbiti itekako unosni angažman pisanja autobiografije bivšeg britanskog premijera Adama Langa (Brosnan). Zapravo, trebao bi preraditi tekst koji je napisao Langov bliski suradnik, ali je prije finalizacije poginuo pavši s trajekta, a vjeruje se da je razlog samoubojstvo ili previše alkohola.

Da bi obavio svoj posao pisac odlazi u SAD gdje se trenutno nalazi i dok se pokušava probiti kroz suhoparni tekst svog prethodnika, on neminovno ulazi u Langov život, kao i ljudi oko njega. A situacija nije nimalo idilična. Langova lijepa i pametna supruga Ruth (Williams) ne skriva svoje nezadovoljstvo što njeno mjesto sve više preuzima atraktivna tajnica Amelia (Catrall), a sam Lang prolazi kroz najgore trenutke svoje političke karijere. Upravo su iznesene tvrdnje da je oteo osumnjičene teroriste i predao ih CIA-i gdje su bili mučeni, te mu prijeti optužba Haaškog suda. Istodobno pisac postaje sve sumnjičaviji u okolnosti smrti svoga prethodnika...

„Pisac iz sjene" je izvrsno režiran film. Polanski, u svojoj 76. godini, podsjeća kako uzbudljivi, intrigantni i napeti mogu biti i filmovi koji priču grade na atmosferi, ritmu i smislenosti, koji vas uvlače u svoj svijet. Premda naravno evocira „Kinesku četvrt" ili „Frantic", čini se kao da i Hitchcockov duh neprestano lebdi nad filmom. Tome doprinosi način na koji Polanski gradi napetost i sumnjičavost, istodobno kog glavnog lika i gledatelja, te razni redateljski postupci. A tom hitchcockijanskom ozračju savršeno doprinosi i sugestivna glazba Alexandrea Desplatea.

Ewan McGregor je sasvim kompetentno odigrao ulogu bezimenog pisca u kojeg se polako uvlači sumnjičavost i paranoja. Brosnan je bio jednostavno savršeni izbor za ulogu premijera. Iako su njihovi likovi nositelji priče, još su intrigantniji izvrsno okarakterizirani likovi žena. A ne nedostaje niti zgodnih epizoda - dobrodušni vrtlar, James Belushi kao izdavač, te očaravajući stari majstor Eli Wallach, fizički gotovo neprepoznatljiv, ali još uvijek pun glumačke energije.

Premda se film može podičiti karakteristikama režije staroga kova (u najboljem mogućem smislu), tema filma svakako je suvremena. Riječ je o ekranizaciji romana „The Ghost" Richarda Harrisa (prvobitno su trebali snimati Harrisovu knjigu „Pompei", ali su zbog financijskih razloga promijenili odluku). Više je nego evidentno da je Langov lik temeljen na Tonyju Blairu, kojeg je Harris podržavao do rata u Iraku. Poveznica sa stvarnim životom ima još. Blair je također izdao svoje memoare, koji su podigli dosta prašine, ali i protesta, baš kao i u filmu.

Polanski se i sam mogao donekle identificirati, jer je film dovršavao u švicarskom kućnom pritvoru dok se odlučivalo o njegovom izručivanju SAD-u (Švicarska je kasnije odbila zahtjev i proglasila Polanskog „slobodnim čovjekom" ) dok se Lang u filmu mora odlučiti hoće li ostati u SAD-u kako bi se zaštitio od mogućeg izručenja Haaškom  sudu. To nas pak dovodi i do nas gdje također imamo nekoliko slučajeva s Haaškim sudom i s izručivanjima iz stranih zemalja, a bogami i bivšeg premijera koji se nekako udomaćio u SAD-u. No, sve to povezivanje sa stvarnim životom samo je dodatna zanimacija i bez koje bismo svejedno uživali u ovom odličnom trileru. Prava filmska poslastica.