Rekao bih da je postalo jasno da je Deadpool ušao u domenu onih likova o kojima većina svašta zna, bez da se nešto konkretno doista zna. Tako je, srećom po Stana Leeja, u relativno kratkom roku broj Comicon Deadpoola narastao za 5000% i podebljan je imidž prostog anti-junaka koji probija četvrti zid i bespoštedno zbija neukusne šale na račun svega što postoji dok se krvavo i nemilice obračunava sa svima koji mu stanu na put, od životnog nemezisa do bakice na ulici.

Kao primjer uspjeha super-brutalno predanog reklamiranja ideje koja je u samoniklom vrhuncu geek obožavanja dobila pravovremeno zeleno svjetlo, što ukratko znači da živi od pijeska u očima, nisam više siguran zašto sam blago šokiran zaradom i ocjenama i pokušavam to racionalizirati s obzirom na to koliko je film po svojoj priči, po svojoj tehničkoj izvedbi i po samom utjelovljenju Deadpoola nevjerojatno bezvezan.

U cjelokupnom spektru Marvel kinofilmova do sada, po mom sudu spada u samo dno, zajedno s Age of Ultron, ali promatrajući na društvenim mrežama reakcije mnogih, uzbuđenost koju osjećaju dok se zarada penje na prvo mjesto i apsolutno nekritičko upijanje nečega što je razarajuće za prosječnu kvalitetu čak superhero filmova i na jedan turoban način ismijava trud nekih drugih autora u čitavoj franšizi, postaje mi jasno da prosječan gledatelj nije htio vidjeti ništa drugo nego da se cijeli film zbijaju šale umočene u malo krvi.

Cijelu recenziju pročitajte na FAK portalu.