Za vezu ili brak je ljubav otprilike isto što i talenat za bavljenje sportom ili umjetnošću: onaj sastojak koji je neophodan da bi to bilo moguće, ali ipak ne može stajati sam. Ono drugo što je neophodno je odlučnost, posvećenost, pamet i vrlo uporan rad.

Opet, za razliku od karijere u sportu ili umjetnosti, ne postoji ona jedna točka bez povratka kada možemo reći: "To je to, šta sam napravio, napravio sam" i završiti karijeru ili živjeti od stare slave. Na našim vezama radimo dok smo živi.

Naši junaci bračni su par Mercer, učiteljica Kate (Rampling) i fabrički poslovođa Geoff (Courtenay), oboje u penziji, bez djece, sa psom i idiličnom kućicom malo van grada. Film ih prati kako se spremaju proslaviti 45. godišnjicu braka, kroz šest dana priprema.

Cifra od 45 jeste malo "ćoškasta", ali je za 40. godišnjicu Geoff bio ozbiljno bolestan, a 50. se u tim godinama čini kao neizvjesna budućnost, daleka otprilike koliko je meni bila 2015. godina kada sam prvi put gledao Back to The Future. Iako se čini da ih u njihovom idiličnom životu može omesti samo smrt, vratimo se na pasus iznad: veze su konstantan rad i šest dana je sasvim dovoljno da se uništi ono što je stvarano 45 godina.

Cijelu recenziju pročitajte na portalu FAK.hr