Jeste li se ikad upitali zašto svima drugima uspijeva, a vama ne? Odnosno zašto ste uvijek na jednom mjestu, kao da se nikud ne razvijate. E pa, ako već i imate takvo mišljenje o sebi i situaciji u kojoj se nalazite, sami ste si krivi. I velika je šansa da su ove sljedeće rečenice dio vašeg dnevnog vokabulara.

Ako ih se ne riješite, sami sebe zakopavate tu gdje jeste. I da, drugi vam se smiju iza leđa što ne možete pronaći posao, što ovisite o mamama i tatama, što u vlastitom biznisu ne vidite budućnost. Zvuči grubo, nepravedno. Je l' to način da se trgnete? Ako je, neka samo bude grubo.

"Ne mogu!"

Prestanite cviljeti kao mala beba i shvatite da možete. Sljedeći puta kad vam netko za neki vaš zacrtani cilj kaže da ne možete, znamo da nije gospodski, ali zalijepite mu šamar, barem onaj verbalni.

"Ne mogu vjerovati da se ovo dogodilo!"

E, pa dogodilo se. I dogodilo se upravo vama, a ne nekome drugome. I što ćemo sad?

"Pretpostavljao sam da će biti tako."

Pretpostavljanja su nepotrebna. Pretpostavljanja su bedasta. Potvrdit će vam svatko tko se već uvjerio u to. A ja jesam. Zbog krivih pretpostavki, i kasnijeg samouvjeravanja da ste dobro pretpostavili, ste tu di jeste (vi koji jeste).

Sve katastrofe kojih se morate riješiti pročitajte na portalu Gentleman.hr