Neki ljudi tvrde da postoje vidljive razlike među ljudima koji su odrasli kao jedinci i onih koji imaju braće ili sestara. Isto tako, drugi tvrde da se na nečijem ponašanju lako može primijetiti je li prvorođenac, srednje ili zadnje dijete koje se rodilo u obitelji.

Kako bi napokon odgovorili ima li red kojim smo se rodili ikakve veze s našom osobnošću, kineski znanstvenici pokrenuli su istraživanje koje je analiziralo stukturu mozga djece jedinaca i onih koji imaju braću ili sestre. Njihovi rezultati dokazali su da su djeca jedinci pokazala veću razinu kreativnosti i manju potrebu za slaganjem s drugima od djece koja su odrasla s braćom i/ili sestrama.

Ispitivanje je provedeno na 330 sudionika, 126 djece jedinava i 177 onih s braćom. Umjesto ponašanja, proučavala se struktura mozga, a sami istraživači priznaju da se ono centriralo na visokoobrazovane mlade ljude, pa upozoravaju da bi istraživanje na djeci i tinejdžerima moglo pokazati drugačije rezultate.

Već je 2015. provedeno istraživanje koje je proučavalo redoslijed rođenja djece u obitelji i uspoređivalo ga s karakterom tih osoba, a ono je rezultiralo zaključkom da u osoba iz SAD-a, Njemačke i Velike Britanije nije utvrđeno da postoji veza između redoslijeda rođenja i karakteristika osobnosti. 

Rezultati kineskog istraživanja odbačeni su zato što se temelje na premalom broju ispitanih, no zanimljivo je da su se samo roditelji djece jedinaca izjasnili kako vjeruju u to da želja i spodobnost djece da se slažu s drugima ne ovisi o tome koliko članova broji njihova obitelj. 

Dakako da postoji mnogo uvjeta koji djeluju na ljudsko ponašanje, ali po pitanju razlika u karakteru na koje utječe imamo li braće i sestara ili ne, i dalje smo ostali bez konkretnih odgovora.