Akademska slikarica Koraljka Beker suvremena je hrvatska likovna umjetnica, autorica je raznovrsnog, zapaženog opusa.

Gđo Beker, autorica ste zanimljivog, raznolikog opusa.

 -Najteže je slikaru-umjetniku pričati i objašnjavati svoj rad. Kad dođe do toga sve stoji u jednoj "ladici" i izlazi bez riječi, kroz ruke.

Ipak, krenimo od početka.

- Naravno , mora postojati neki početak. On seže od djetinjstva. Moj otac Žarko Beker koji je obilježio hrvatsku strip scenu šezdesetih, jako je utjecao na moje opredjeljenje. Rasla sam u tom umjetničkom okruženju.

Nakon završene Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, bavila sam se ilustracijom i neko vrijeme dizajnom. S vremenom prevagnulo je slikarstvo.

Gdje pronalazite svoju inspiraciju?

- Slikarsku inspiraciju nailazim u svakodnevnici, ljudima, prolaznicima, kavanama. Osječaju veselja, ali i boli i usamljenosti.

U početku su to bili ženski aktovi tamnijih boja. Poslije sam svoje likove stavila u jaki kolor.

Osobito je zanimljiv Vaš ciklus likova sa šeširima.

- Proteklih desetak godina prevladavaju ženski likovi sa šeširima. Često smješteni u neke imaginarne prostore, neke sa naznakama kavane.

Rekla bi ovako : moje slike su "ispovijedi i molitva za izgubljenim vremenom".

Možda zvuči patetično, ali šešir koji je nezaobilazan na mojim figurama ima poveznicu sa mojom bakom. Ona je imala prije drugog svjetskog rata salon šešira i Ilici. Zvao se "Zlata". Bilo je to dobro vrijeme za moju obitelj.

Šešir ima i svoje značenje kroz povijest. Od političke značajke do modnog dodatka. I to mi je dalo inspiraciju koju variram i još uvijek nalazim poticaj u njemu.

Istaknimo i Vaš kolor.

-Kolor koji je dosta jak i u nekim je odnosima. Sama forma, odnosno boja kao element forme priča svojim jezikom. Tema ovdje nije bitna. Boju smatram likovnim jezikom koja nema samo estetsko značenje već i simbolično. Posebno volim crvenu, ali samo na slikama. Ona je simbol mladosti i energije.

Lica Vaših žena često su skrivena.

- Oči tih mojih dama, pomalo usamljenih su sakrivene ispod oboda. Ti ženski likovi su samozatajni i to je možda i moja podsvjest. Sakriti se od svega, pa makar i ispod oboda šešira....pobiječi......nestati. Ove dame su simbol jednog mirnijeg života, gdje postoji stanka za kavu i razmišljanje. Možda malo dokonosti koje si u ovo vrijeme ne možemo priuštiti. Kroz moju obiteljsku tradiciju evociraju „građanske teme".

Što je novo u atelijeru?

- Pomalo se okrečem apstrakciji. Nastojim apstrahirati i sažeti slikarski motiv. Kompozicije koje naslikam, opet su inspirirane pokrivalima za glavu „ŠEŠIRIMA".

Planovi,izložbe.monografije...?

- Od novijih planova željela bi napraviti jednu retrospektivnu izložbu, koja bi obuhvatila moj slikarski opus, koji već traje preko trideset godina. I naravno možda neku monografiju. Ali za to treba investicija...možda i to dođe...