« Kultura
objavljeno prije 6 godina i 4 mjeseca
INTERVJU

Razgovor u povodu – akademska slikarica Olena Sokolovska

Moje stvaralaštvo danas nazivam svojim hrvatskim razdobljem, koje je odraz spoja utjecaja ukrajinskih krajolika s bogatstvom hrvatske prirode, kaže Sokolovska

Olena Sokolovska je profinjeni kolorist
Olena Sokolovska je profinjeni kolorist (Miroslav Pelikan)
Više o

intervju

,

slikarstvo

,

Miroslav Pelikan

,

Olena Sokolovska

Olena Sokolovska, akademska slikarica, suvremena je hrvatsko ukrajinska umjetnica, autorica opsežnog opusa specifičnog rukopisa.

Nedavno ste izlagali u Dubrovniku.

Da, izlagala u samom centru Dubrovnika, u galeriji Društva ljubitelja dubrovačkih starina. U Dubrovniku vlada multikulturna atmosfera, dolaze posjetitelji iz cijeloga svijeta, različitih reakcija i dojmova. Izložba je bila zasnovana na dvjema temama: Dubrovniku i mojim „konjima". I moram priznati da je glavni razlog, koji je posjetitelje magnetski privlačio da uđu u galeriju, ipak bili konji.

Za dva tjedna boravka u Dubrovniku pregledala sam cijeli grad, sve galerije. Grad je prekrasan, no najveće blago za mene su ljudi koje sam upoznala.

Kada putujem nekamo, uvijek naslikam grad u kojem se nađem.Dubrovnik je naslikan milijun puta, a ja sam ipak tražila nešto novoga u njemu. Izazov je bio u tome da pronađem svoju priču, bez obzira što je scenarij vizure svima već poznat. Koristim imaginarije svojstva svjetla.To se dobro vidi na slici „Dubrovačka karaka".

Vaše su omiljene teme, krajolik, figure, konji. Nekoliko riječi o fascinantnom ciklusu konja.

Rođena sam u Ukrajini,u umjetničkoj obitelji, gdje sam provela djetinjstvo i mladost. Na moje oblikovanje kao umjetnice, neporeciv utjecaj imali su krajolici Galicije u kojoj sam odrastala te duh slobode, potaknut širokom divljinom, a naravno i njezin najsnažniji animalistički izričaj - konji.

Studirala sam na Lavovskoj akademiji likovne i primijenjene umjetnosti gdje je poseban utjecaj na mene imao Mykola Drahan, profesor anatomije slikarstva i crteža. Na Koledžu likovne i primijenjene umjetnosti u Kosivu (Ukrajina) predavala sam anatomiju animalistike, slikarstvo i crtež. Tu sam bila i mentoricom nekoliko mladih umjetnika.

U Hrvatskoj živim od 2005. godine, a stvaram u svome atelijeru u Zagrebu.

Moje stvaralaštvo danas nazivam svojim hrvatskim razdobljem, koje je odraz spoja utjecaja ukrajinskih krajolika s bogatstvom hrvatske prirode. Taj spoj objašnjava moju ljubav prema pejzažima i konjima, tim plemenitim životinjama divnih naličja. Estetski gledano, konj je zapanjujuća životinja, sa savršenom ravnotežom tijela. Konj izlučuje prapovijesni duh intenzivnog osjećaja slobode.Moj život danas je moj rad o prirodi i njenim divnim stvorenjima, a svrha moga rada je stvaranje slike, kojom se dijele osjećaji. U svome radu istražujem unutarnji svijet u kojem se stvari osjećaju više nego što ga se vidi. Stvaram slike o iskustvima emocija.

Što je ključno u Vašem ciklusu krajolika?

Slikam ono čega je sve rjeđe -lijepe krajolike.Ne volim depresivne slike.Pejzaž radim iz „kozmičke perspektive", u dodiru neba i tla. Više je to vizija pejzaža, neobičnog raslinja koje ima svoj život kao i ljudi("Ples magnolije", „Proljeće i ljeto jedne jabuke").

Živeći u Zagrebu napravila sam nekoliko ciklusa krajolika grada, primjerice „Zagreb, kak imam te rad", „Noćni život grada". Zagreb me podsjeća na zapadnoukrajinske gradove moje mladosti. U vedutama načinim sliku crvenkastom ili zlatkastom bojom i kroz njezinu površinu izvlačim detalje unutrašnjosti, zgrade, figure, često neonskog svjetla. Stvaram „ekranski efekt", duh grada, večernji život grada.Na nekoliko izložbi posvećenih Zagrebu, osim slika, ponudila sam i razglednice mojih slika. Mnogi posjetitelji na njima skupljaju upravo te razglednice s mojim autorskim potpisom.

Figure ili kako pristupiti licu.

U portretiranju ili slikanju figure ključno je besprijekorno poznavanje anatomije i razumijevanje unutarnjeg duha i karaktera modela. Kada portretiram razmišljam o osobinama čovjeka kojeg slikam. U njegovom pogledu nastojim prepoznati višeslojnost osobe i njegovu kompleksnost prenijeti na platno.

U tome dobar portretist ima prednost nad fotografom.

Njegujete odmjeren, profinjen kolor.

Ja sam kolorist. Senzibilitet slike stvara upravo kombinacija i tonalitet boja. Volim boju i uživam u njoj.Za mene kolorit je početna karika. U startu na platno stavim samo poteze boja. Zapravo, na ovoj etapi mogla bih i stati. Onda bi to bio tek apstraktni prikaz. Ali za mene to je samo podloga za buduću improvizaciju.

Došli ste iz Ukrajine.

Da, Hrvati su me primili kao jednu od svojih. Kada sam došla u Hrvatsku bila sam iznenađena i oduševljena što Hrvati, slično Ukrajincima, posjeduju afinitet prema estetici i umjetnosti te znaju prepoznati i cijeniti kvalitetu. Ljubav Hrvata prema umjetnosti prepoznaje se i u tome što se mnogi iz unutarnjih motiva odlučuju uzeti kist u ruke i ostvarivati se u slikarstvu. Tako su primjerice, mnogi moji polaznici tečajeva slikarstva, ušavši u mirovinu, proslikali.

Nakon dvije izložbe ovoga ljetau Zagrebu i Dubrovniku stekla sam puno novih ideja i inspiracija za istraživanjem.Želim stvarati slike, u kojima se elementi mijenjaju ovisno od kuta gledanja. Na tome sada radim, koristeći razne teksture i odsjaj boja. Volim izazove. Svako putovanje, posjet galeriji i komunikacija s ljudima donosi nove ideje i otvara nove horizonte.

Što je novo u atelijeru?

Dopada mi se svaka vrsta umjetnosti,koja pozitivno utječe na čovjeka.Sve što ga mijenja u dobroćudno-razumnom i duhovnom smjeru.

Kako doživljavate suvremenu umjetnost?

Slikam u tehnici ulja na platnu i koristim najkvalitetnije boje. Eksperimentiram s apstrakcijom i realizmom, primjenjujući načela starih majstora renesanse, a to je lazurno, slojevito slikarstvo. Apstraktni potezi kista koji oponašaju atmosferu, u kojem krajnji rezultat postaje stvarniji. Sliku stvaram u nekoliko slojeva, svaki sloj se mora dobro osušiti i onda stavim poteze sljedećeg. Zna biti i do deset prozirnih slojeva. Kada bih razdvojila sve te slojeve, onda bih dobila nekoliko apstraktnih slika.

Akril ne volim -za mene je to razrijeđena plastika, koja se pretvara u tvrdu. Ne prihvaćam plastiku. Osim toga, tu elastičnost, prozirnost,ljepotu,prirodnost, dubinu može se ostvariti jedino uljem.

Planovi, izložbe, monografije...?

Ideje nastojim pretvoriti u planove.Voljela bih izlagati u Austriji i Sloveniji. Surađujem s galeristima u Zagrebu, Grazu i Dubrovniku. Za dva, tri tjedana izlazi moj katalog(monografija) na 50 stranica. Željno ga očekujem. 

Piše: Miroslav Pelikan
14.08.2018. 10:01:00
Novi komentar
nužno
nužno