Razgovor s bivšim tjelohraniteljem Michaela Jacksona
Bivši zaposlenik opisao je vrijeme koje je proveo štiteći nedavno preminulog kralja popa, sramežljivu superzvijezdu s masama obožavatelja
Prije nego je postao gradski inspektor u Philadelphiji Scott Cummings (47) je kao tjelohranitelj tijekom 80-ih i 90-ih radio za brojne poznate osobe iz političkog i svijeta show biza, od Henryja Kissingera do Marthe Stewart i Michaela Jacksona.
Cummings se prisjeća dvije prigode kada je kralja popa čuvao prilikom posjeta Trumpovom 'Taj Mahal Casinu' u Atlantic Cityju kako bi provjerio je li prostor zadovoljavajuć za održavanje koncerata. Bivši tjelohranitelj posebno se sjeća kako je Jackson bio iznimno sramežljiv prilikom susreta s obožavateljima.
Što je Michael Jackson radio u Atlantic Cityju tijekom ta dva posjeta 1990. godine?
Pokupio sam njega i prijatelja u zračnoj luci, odveo ih u kasino i pokazao im prostor. On se sastao s Donaldom Trumpom, a kasnije smo odradili standardne glamurozne šetnje po Taju. Odveo sam ga u Boardwalk (povijesna konvencijska dvorana u Atlantic Citiyu) jer nikada prije nije bio u gradu.
Kako se Jackson ponašao?
Bio je vrlo 'mekan' i blag, gotovo je šaputao dok je pričao. Kada bi ušao u neku prostoriju s ljudima nije se ponašao kao velika zvijezda ... za razliku od recimo Eltona Johna koji kroz vrata voli upasti kao kralj.
Kakvi su bili Jacksonovi obožavatelji?
Što se tiče svih ljudi za koje sam radio mogu reći da su bili luđi od ičijih. Ne bi vjerovali koliko je grubosti bilo, strašno naguravanje, otimanje odjeće, pokušaji krađe šešira, svašta. Jedino su obožavatelji Marthe Stewart bili približno toliko ludi i uporni. Što je nevjerojatno, ona kao sredovječna žena u takvom centru pažnje, ali znalo je biti i komično. Mnogo puta ljudi su mislili kako se ne radi o Michaelu nego o imitatoru pa ga nisu gnjavili, to je bilo olakšanje.
Kakva mu je bila odjeća? Kako se oblačio?
Besprijekorno. Potpuno besprijekorno.
Jeste li koji put imali priliku s njime popričati? Što ga je zanimalo?
Tijekom ta dva puta 1990. najviše ga je zanimalo može li održati koncert u kasinu koji je došao provjeriti. Nešto malo je pričao, ali kraj ljudi se osjećao jako nelagodno. Bio je sramežljiv, vrlo sramežljiv tip i uvijek se pokušavao sakriti.
Novi komentar