Metro-portal: Prije dvije godine vaša je neuobičajena predstava doslovno podigla na noge publiku kazališta Trešnja pa zato s nestrpljenjem očekujemo nove izvedbe. Ovakav zanimljiv spoj plesa, glazbe, video projekcija i glume bez riječi rijetko se viđa u domaćim kazalištima. No, krenimo od početka kako bi se i novi čitaoci upoznali s vašim radom pa nam recite prvo što je to uopće Mistično Kazalište?

Tomislav Budak: Mistično Kazalište je umjetnička grupacija nastala prije tri godine na temeljima međusobnog prijateljstva. Tijekom posljednjih desetak godina stekao sam neke nove prijatelje koji su sa mnom dijelili i interes za duhovnost, ali i interes za umjetnost. Pohađali smo iste seminare te se počeli družiti i privatno pa je na jednom od naših partyja pala ideja da osnujemo jedan specifičan bend kroz koji ćemo udružiti svoje potencijale i interese u zajednički projekt.

Uži dio grupe čini pet članova koji rade na način sličan jednom rock sastavu te zajedno kreiraju naše projekte. Tu su Tamara Berec kao glumica, koreograf, ko-scenarist i režiser predstave "Putnica", inače voditeljica plesne škole Ritam Zona te učiteljica joge; Laura Benković kao glavna glumica u predstavi, ko-scenarist i izvršni producent, inače i sama profesionalni duhovni terapeut; njena sestra Vanesa Benković kao producent i glavni menadžer; Alan Skorić kao autor projekcija i kreator web stranice, inače kompjutorski programer i duhovni terapeut, te konačno i moja malenkost kao autor glazbe, originalnog scenarija, ko-režiser, producent i katica-za-sve...

Širi dio ansambla sastoji se od plesačica i plesača, većinom članova Tamarine plesne škole, ali i nekolicine profesionalaca kao što je Davor Ćiković, vjerojatno najbolji domaći plesač kad je riječ o hip-hopu i modernim plesnim stilovima, koreograf i voditelj plesnih tečajeva; zatim Mario Guteša, izvanredan plesač i glumac, i sam koreograf i instruktor plesa, trenutno pleše u Hip Hop Houseu; Ivana Rončević, Tamarina suradnica u Ritam Zoni, ali i plesačica u Kelkopama, poznatom zagrebačkom plesnom ansamblu, i konačno neodoljiva Mirela Neralić, također članica Kelkopa kao posebna atrakcija predstave (vidjet ćete na izvedbama i zašto...).

Slijede i mlade snage kao što je besprijekorna Lucija Božičević, osvajačica brojnih nagrada na plesnim natjecanjima, zatim posebno talentirana Melanie Lončar, fascinantna Ivana Lekić, ekspresivna Marija Elena Prskalo te profinjena Ela Teslić. S nama je ovoga puta i nova plesačica Petra Cvetko, a u jednoj sceni predstave pojavljuje se i trinaestogodišnji hip hop plesač Dorian Berec, najmlađi član skupine.

U najširi krug ansambla spadaju i tri djembe svirača - Krešimir Oreški, poznati perkusionist i voditelj djembe tečajeva te instruktor duhovnih tehnika, njegova životna partnerica Biljana Butković, također duhovna instruktorica, a tu je i akademska slikarica Iva Patarčec. I konačno, imamo i dva svirača didgeridooa, popularnog australskog aboridžinskog instrumenta - Gorana Trkanjca i Daria Novačka, koji zajedno s djembistima sudjeluju u jednoj, ali posebno atraktivnoj, točci predstave. Cjelokupni ansambl tako čini dvadeset izvođača.

Metro-portal: Odakle ideja za stvaranje baš takvog, poprilično atipičnog, ansambla?

Tomislav Budak: Pa željeli smo raditi predstave koje će što izravnije komunicirati s publikom. Naša je namjera bila zaobići riječi i govor, a time i intelekt i racionalnim um gledatelja, te izraziti vlastite poruke korištenjem zvuka, svjetla i pokreta kao sredstava pomoću kojih možemo neposredno komunicirati s nesvjesnim i nadsvjesnim umom publike. Iako svi plesači ujedno i glume u dijelovima predstave bez plesa, gluma je svedena na mimiku, dok video projekcije imaju i dekorativnu ulogu, odnosno zamjenjuju scenografiju, ali prenose i brojne simboličke poruke. Kako i mi smatramo da „slika vrijedi tisuću riječi", te se potpuno slažemo s izjavom legendarnog filozofa Konfucija da svijetom vladaju znaci i simboli, a ne riječi i zakoni, tako smo htjeli napraviti predstavu korištenjem isključivo vizualnih i zvučnih sredstava. Stoga originalna glazba ovdje nije samo prateći element, nego jedan od tri osnovna aspekta predstave. Zato je i puštamo glasno, gotovo kao u klubovima, jer i njome želimo dobro izmasirati slušne i energetske receptore naše publike.

Iz navedenih razloga željeli smo oformiti i odgovarajući ansambl pa smo skupili ljude koji su nam u tom smislu bili dostupni. Ansambl izražava naše nastojanje da napravimo kvalitetnu multimedijalnu predstavu u maniri duhovne ili „iluminirane" umjetnosti te se na taj način nadovežemo na tradiciju starogrčkih misterija ili orijentalnih mističnih kazališta. Naravno, korištenjem modernih sredstava.

Metro-portal: Na što točno mislite kad koristite termin „duhovna umjetnost"?

Tomislav Budak: S obzirom da je kreativna jezgra Mističnog Kazališta sastavljena od dugogodišnjih duhovnih posvećenika te profesionalnih terapeuta i iscjelitelja, te da takvo opredjeljenje predstavlja i najvažniji aspekt naših života, tako je naš primarni cilj bio izraziti upravo tu dimenziju našeg bića, odnosno životnog iskustva. Ovakvo nastojanje ne spada u izolirane slučajeve jer su tijekom povijesti mnogi umjetnici nastojali svojim radom izraziti vlastitu spiritualnost.

Još od vremena starogrčkih misterija postojala je umjetnost koja je imala ambiciju transformirati gledatelja, odnosno omogućiti mu da već tijekom same predstave doživi svojevrsnu katarzu te promjenu svijesti. Ideja iluminirane, okultne ili duhovne umjetnosti ponovo je revitalizirana krajem devetnaestog stoljeća kroz takozvani „okultni preporod", a zatim su takvi utjecaji odigrali veliku ulogu u razvoju svih umjetničkih pravaca početkom dvadesetog stoljeća.

Čini se, međutim, da je takva ideja u drugoj polovici 20. stoljeća pomalo degenerirala, dijelom zbog toga što su mnogi umjetnici prešli na „tamnu stranu", odnosno zbog toga što su industrije koje leže iza velikih umjetničkih vrsti poput glazbe ili filma pale u ruke korporacija, a time i naših tajnih vladara koji ih koriste za vlastite, uglavnom destruktivne ciljeve. Nije tajna da tajni programi poput MK ULTRA i ostalih vrsta kontrole uma, kako je to nedavno izjavila poznata glumica i komičarka Rosseane Barr, vladaju Hollywoodom i glazbenom industrijom. Dobar dio današnje masovne umjetnosti tako je iskorišten u propagandne i manipulativne svrhe. S druge strane, brojni umjetnici motivirani su kojekakvim pobudama pa vlastito stvaralaštvo koriste kao oblik osobne psihoterapije, dok su drugi okrenuti primarno prema neproduktivnoj kritici društva, sustava ili čovjeka kao individue. Međutim nas ne zanima takva umjetnost.

Metro-portal: Pa što je to što vi želite izraziti?

Tomislav Budak: Jednostavne istine o čovjekovoj izvornoj prirodi te o prirodi svijeta oko nas. Riječ je o zaboravljenim znanjima, ali i o namjerno skrivenima, čak zatrtima, kojima je neophodno vratiti se i re-kreirati ih u našim svakodnevnim životima. Želimo ukazati na činjenicu da je čovjek multidimenzionalno biće koje u vlastitoj duši nosi sve potrebne potencijale za kreativno ostvarenje najvišeg stupnja.

Želimo izraziti i činjenicu da svemir ima precizno definiranu strukturu, apsolutno konstruktivnu i pozitivnu, koju mi nazivamo „Kreacijom". Iako je svemir određena vrsta holograma ili kompjutorskog programa, na što su nedavno ukazali i njemački fizičari, pa stoga nema čvrstoću i solidnost kakvu smo mislili da ima, on ipak nije potpuno iluzoran ili besmislen. Međutim, struktura o kojoj govorim premalo je poznata na ovoj planeti; čak štoviše, ona je napadnuta, oteta i izvrnuta od strane bića, i ljudskih i energetskih, koja se protive takvoj strukturi.

Izvorna struktura Kreacije nešto je što religije nazivaju „Rajem", a filozofske škole „Utopijom", no religije govore o raju kao nečemu što postoji samo „na onom svijetu", dok filozofske škole smatraju Utopiju ili potpunom iluzijom, ili joj pristupaju bez svijesti o pravom uzroku njenog nepostojanja na Zemlji. Mi pak smatramo da su uzroci nesklada potpuno jasni i jednostavni, barem u teorijskom smislu te da jasna teorija može omogućiti i konkretnu praksu kojom bi se Raj konačno u potpunosti manifestirao i na Zemlji. Ostvarenje ovakvog cilja neće biti jednostavno, no sve dok mogućnost postoji vrijedi se za nju boriti.

Metro-portal: Sada smo već znatiželjni o kakvoj se strukturi radi, kako izgleda vaša verzija Raja, Utopije ili, kako je vi nazivate, Kreacije?

Tomislav Budak: Jednostavno - čine je čista priroda i sretni ljudi, svjesni bezuvjetne ljubavi kao temeljne kozmičke sile. U takvom okružju nije problem baviti se kreativnim radom i humanitarnom djelatnošću te povremeno slaviti svoje postojanje, svoju izvornu prirodu i okružje unutar kojeg se manifestirala. Voljeti, kreirati, davati i slaviti nije teško, no takvim nas vrijednostima društvo ne uči. Ono se deklarira kao humano, no očigledno je da nije takvo i da nas na sve načine potiče na sebičnost, destruktivnost, nehumanost i divljaštvo.

Metro-portal: Nakon metafizike vratimo se vašoj predstavi. Njen bitan dio čini vaša glazba koja zvuči prilično neobično. Na vašim stranicama upotrijebili ste izraz „space-funk" kao opis stila. Što biste o njemu mogli reći i koji su vaši glazbeni uzori?

Tomislav Budak: Funk, ili „space funk", jedan je od meni najzanimljivijih stilova popularne glazbe. Kreirali su ga izvođači i bendovi poput Parliament/Funkadelic, Sly and the Family Stone, Lonnie Liston Smith i mnogi drugi, a kasnije ga je jednim dijelom usvojio i naš osobni favorit Prince, posebno u albumima i turnejama Sign „O" The Times te Lovesexy. Navedene turneje jedan su od neposrednih uzora našoj predstavi jer multimedijalni Princeovi nastupi s kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća do danas nisu nadiđeni, ni od drugih izvođača, a niti od samog Princea, koji je tada imao i neograničen budžet pa je mogao raditi doslovno što je htio. Mi se svakako nastojimo nadovezati na takav glazbeno-scenski izričaj, naravno, sa sredstvima koje imamo. Možda će takvo nastojanje nekome zvučati pretenciozno i neskromno, ali smatramo da je bolje imati vrhunske uzore negoli prosječne.

Metro-portal: Za čitatelje koji predstavu još nisu gledali recite nam što od nje mogu očekivati?

Tomislav Budak: Predstava se sastoji od niza „prizora" iz cjelokupnog postojanja jedne Duše. Nalik je religijsko-dramskim „prizorima iz života svetaca" gdje se kroz niz točaka prati razvoj i Duše, ne samo kroz jedan oblik ili inkarnaciju, već kroz čitavu lepezu njenih manifestacija. Takvi prizori svakako jesu međusobno povezani, ali funkcioniraju i ne-linearno, kao zaokružene cjeline. Ovakav tijek radnje može djelovati zbunjujuće na gledatelja naviklog na linearno organizirana zbivanja u jednoj kazališnoj predstavi, ali mi predlažemo da se gledatelj jednostavno prepusti prizorima bez prevelikog nastojanja da i racionalnim umom poveže sve konce.

Prizore o kojima govorim nastojali smo oblikovati tako da u svaki unesemo ponešto od arhetipskih slika i simbola kako bismo što snažnije utjecali i na svijest, ali i na podsvijest i nadsvijest gledatelja. Ove praslike stavili smo u maksimalno konstruktivan kontekst s namjerom da pobude i one skrivene snage u čovjeku, i najdublje dimenzije njegovog bića koje obično nazivamo dušom ili jastvom, odnosno duhom ili Bogom. Čini se da smo na dosadašnjim predstavama u tome i uspjeli jer smo dobili izvanredne kritike. Ljudi su reagirali jako emotivno, neki su bili ganuti, neki euforični, a neki su nakon predstave prolazili procese osobnog pročišćenja, kao da su morali iz sebe izbaciti negativnu energiju, nakon čega bi se osjećali puno bolje, čišće i mirnije.

I sve ovo uspjeli smo postići korištenjem jednostavnih sredstava i jednostavnog jezika. Na primjer, našem izričaju daleko su bliže filmske alegorije koje profesionalni kritičari ne cijene previše, poput Matrixa, Gospodara prstenova, Ratova zvijezda, Zvjezdanih staza, O za osvetu ili nedavnih Igara gladi, negoli djela koja imaju jaku intelektualističku notu te ne nude rješenja, već samo izražavaju postojeće stanje. Naime, nama intelekt nije niti primarno sredstvo opažanja svijeta pa tako niti najvažnije izražajno sredstvo.

Metro-portal: Recite nam na kraju i nešto o novim izvedbama Putnice, je li riječ o istom ansamblu te istim predstavama koje smo vidjeli prije dvije godine, ili nas ovoga puta očekuje nešto novo?

Tomislav Budak: Riječ je o istoj predstavi, ali sada smo je nastojali osvježiti novim koreografijama, nekolicinom novih scena te novim projekcijama pa će tako biti zanimljiva i onima koji su je već vidjeli. Uža jezgra Mističnog Kazališta sada je manja za jednu članicu, kao i širi sastav koji je napustila jedna plesačica, ali je ubrzo zamijenjena novom.

I ovoga puta vidjet ćete HD video projekcije, atraktivne koreografije, virtuozan ples, čuti nadahnutu glazbu koju je na CD-u objavila diskografska kuća MENART, a moći ćete ga po vrlo niskoj cijeni nabaviti u foajeu kazališta Trešnja, te uživati u odličnoj glumi članova našeg ansambla među kojima nema profesionalnih ili akademskih glumaca, ali svejedno uspijevaju biti jednako uvjerljivi kao da jesu profesionalci i na tom polju.

Želim naglasiti da i ovoga puta čitav projekt financiramo sami, bez ičije pomoći i sponzorstva, pa stoga pozivamo vaše čitatelje da dođu u što većem broju i pomognu realizaciju ovakvog neovisnog i beskompromisnog projekta barem kupnjom ulaznice od 90 kuna. A oni koji su u mogućnosti pomoći nas donacijom ili pokroviteljstvom sve dodatne informacije o takvoj vrsti sudjelovanja u ovom projektu mogu pronaći na našoj web stranici www.mysticalthetre.com .

Nakon predstave ne propustite doći na after-party u caffeu kazališta Trešnja. Vidimo se u svibnju!