Predsjednik Rusije je poznat u čitavom svijetu po svom kroničnom kašnjenju. Putin je i njemačku kancelarku već više puta puštao da ga čeka, čak i sastanak s papom je ruska strana u posljednji trenutak odgodila za sat vremena. Ali na golemo iznenađenje svih, na prvi sastanak sa sjevernokorejskim čelnikom Kim Jong Unom je Putin osvanuo čak sat vremena prerano. Možda je to bio izraz radosti što je vladar Kremlja čekao više od godinu dana prije nego što je Kim prihvatio njegov poziv.

Nakon sastanka koji je potrajao preko tri sata Putin je doveo Kim Jong Una na gozbu priređenu u njegovu čast. Kim je objavio kako je s domaćinom vodio „značajne razgovore", a Putin je tome dodao kako se nuklearna napetost na Korejskom poluotoku može „riješiti samo diplomatski i mirno". Na konferenciji za novinare na kraju susreta je bio konkretniji: Povjerenje prema Sjevernoj Koreji mora se stvarati „korak po korak" da bi onda Pjongjang na jamstvo za njegovu sigurnost konačno odustao od svog atomskog programa.

Tu je potpuno jasno kako se tu misli na zahtjeve Trumpa i SAD-a: pregovori o nuklearnom programu su stali jer Washington ne želi nikakav postupni proces, nego od Sjeverne Koreje traže potpuno nuklearno razoružanje prije nego što uopće počnu pregovori o postupnom ukidanju sankcija protiv te zemlje.

Sjevernoj Koreji treba Rusija

Što se razgovaralo iza zatvorenih vrata, to se lako može pretpostaviti: tu i Rusija, kao članica Vijeća sigurnosti UN-a želi pokazati Washingtonu kako raspolaže i pravom veta pri odlukama o gospodarskim sankcijama protiv Sjeverne Koreje. Kim pak nakon propalog sastanka u Hanoiu s Trumpom želi pokazati kako i on ima alternativu i drugih diplomatskih partnera. A tu je i moguća bolja gospodarska suradnja između te dvije zemlje: Rusiju i Sjevernu Koreju dijeli tek razmjerno kratka, ali značajna granica preko koje bi se trebao unaprijediti željeznički promet, ali i provesti naftovode. Rusiju bi pak mogla zanimati rudna bogatstva Sjeverne Koreje.

Nema tome dugo da je tadašnji Sovjetski Savez bio najvažniji trgovački partner i isporučitelj nafte. Ali kao i s drugom siromašnom socijalističkom braćom, nakon sloma komunizma ih je Moskva brzo zaboravila jer je imala i svojih velikih briga. To je pak u Sjevernoj Koreji uzrokovalo gospodarski slom i pravu glad od koje je umrlo na stotine tisuća Sjevernokorejaca. Ne na kraju zahvaljujući gospodarskom usponu drugog važnog susjeda, Kine, gospodarstvo Sjeverne Koreje se u međuvremenu nešto oporavilo, ali još uvijek trpi od gospodarskih sankcija koje su joj nametnute.

Njemački diplomat je „pesimističan"

Jer Sjevernoj Koreji je uzor svakako Kina: „Vjerojatno je Kimov cilj vremenom provesti gospodarske reforme, ali samo u onoj mjeri dok to neće ugrožavati njegov položaj i položaj komunističke partije", procjenjuje bivši njemački veleposlanik u Pekingu i Tokiju, Volker Stanzel. On promatra nuklearnu prijetnju Sjeverne Koreje još od 1993. kad je Pjongjang prvi put zaprijetio da će napustiti sporazum o neširenju atomskog naoružanja.

Sa svojim diplomatskim iskustvom, njemački veleposlanik je „sve u svemu pesimističan" kad je riječ o nuklearnom razoružanju Korejskog poluotoka. U tome su diplomacijom pokušavali svi susjedi Sjeverne Koreje, ali iz očišta te zemlje joj se lako može činiti kako je samo njezino atomsko naoružanje jamstvo opstanka. „To je jedina mogućnost vojne obrane za koju nema protusredstva", misli veleposlanik. Južna Koreja pak svakako želi nastaviti proces približavanja, ne na kraju nadajući se da će se i na Korejskom poluotoku dogoditi nešto slično onome što se dogodilo između dvije Njemačke. Šef ureda južnokorejskog predsjednika Moona, No Young Min je i ovog četvrtka ponovio kako je „sad važnije nego ikad pripremiti se za četvrti međukorejski susret na vrhu" koji je planiran. No Pjongjang dosad još nije potvrdio da ga uopće zanima takav susret s Južnom Korejom.