Statusi, slike, FarmVille i ostale zanimljivosti Facebooka nisu dostupni samo odraslima i tinejdžerima.

Istraživači tvrde da je sve više male djece aktivno uključeno u zbivanja na društvenim mrežama poput Facebooka, MySpacea, Twittera, ali i mreža posebno dizajniranih za njih.

Facebook i MySpace korisnici moraju imati najmanje 13 godina no ove mreže nemaju praktičan načina da provjere točnost podataka. Činjenica je da mnogi klinci upisuju lažan broj godina pri kreiranju korisničkih računa.

Neki znanstvenici smatraju da predadolescentno korištenje internetskih stranica tog tipa može biti štetno za razvoj dječjeg mozga i ometati razvoj odnosa djece s vršnjacima. Drugi pak misle da ne postoje ozbiljne studije koje bi dokazale takve tvrdnje. Prema njima, djeca se koriste tim stranicama umjereno i na pozitivan način.

Kaveri Subrahmanyam, profesor psihologije pri Sveučilištu California State kaže da djeca na tim stranicama ne rade ništa što ne bi radila u stvarnosti.

Pew Internet Research objavio je rezultate dvaju studija u kojima je anketirano 700, odnosno 935 djece u dobi od 12 do 14 godina. Sva ona su tvrdila da imaju profile na nekima od društvenih mreža.

Oko 61 posto kaže da koriste mreže radi slanja poruka prijateljima, a od toga 42 posto je izjavilo da to čine svakodnevno.

Amanda Lenhart iz Pewa kaže da „klinci koriste te stranice jer se na njima nalazi njihov društveni svijet. Obzirom da ne postoji efektan način za provjeru godina starosti, djeca vrlo brzo shvate da je dovoljno samo reći 'Imam 14 godina' i moći će koristiti stranice."

Neki od roditelja ispitane djece znaju za laganje o godinama i svjesno dopuštaju korištenje stranica, ali pod uvjetom da je pristup privatnim podatcima strogo ograničen te da redovito kontroliraju što se zbiva na tim mrežama.

U posljednjih nekoliko godina znanstvenici su izrazili zabrinutost da je previše vremena potrošeno na internetu štetno za djecu i njihov mentalni i sociološki razvoj. Tvrde da nove tehnologije zatupljuju mozak i da mijenjaju način na koji djeca komuniciraju.

Online razgovor nema gotovo nikakve veze s onim lice u lice; zbog toga djeca propuštaju priliku naučiti normalno razgovarati s drugim ljudima i vršnjacima.

No, javili su se i kritičari takvih tvrdnji. Njihovo je pak stajalište da su slična mišljenja čista špekulacija, a ne znanost.

Usto, studije sugeriraju da su ljudi na mrežama ustvari prijatelji i u stvarnosti u velikoj većini slučajeva. Djeca danas provedu gotovo čitav život za računalima i njihov je mozak bolje prilagođen takvom načinu života nego što je to slučaj s odraslima. Djeca se lakše integriraju u online aktivnosti od vlastitih roditelja.

Ipak, roditelji se brinu da mala djeca vrlo lako mogu postati metom internet predatora poput pedofila. Činjenica je da mala djeca trebaju više roditeljskog nadzora i time se može spriječiti bilo kakva opasnost. Starija djeca, posebice tinejdžeri uglavnom su dovoljno zreli da procijene koga i što treba izbjegavati.

Na kraju, sve je više stranica posebno dizajniranih za manju djecu. Disneyjev Club Penguin na primjer, pa WebKinz, Whyville i sl., koji imaju vrlo dobro organiziranu kontrolu nad djecom.

Stručnjaci se slažu da su te stranice neka vrsta treninga za prelazak na one ozbiljne poput Facebooka i Twittera te ostale mainstream društvene mreže.

Na KidSwirlu djeca od pet godina starosti imaju svoje profile. Na njoj provedu tek nekoliko minuta što je puno manje od prosječnih pola sata koliko provede jedan član Facebooka.