Adrian Bowyer, profesor strojarstva na Sveučilištu Barth, sanja o blagostanju bez novca. Vizija mu je proizvode učiniti pristipačnima širim masama, bez potrebe da pojedinci bogate korporacije čine još bogatijima. Godine 2005. Bowyer je pokrenuo projekt RepRap (Replicating Rapid Prototyper) s ciljem da razvije 3D printer koji može sam isprintati svoje komponente te kojeg svatko može sam napraviti kod kuće.

3D printeri postoje već godinama, ali su cjenovno vrlo nepristupačni zbog čega su još daleko od masovne uporabe. Cijene se kreću od 15.000 eura na više, a RepRap se trenutno može sastaviti od komponenti u vrijednosti od 500 eura koje se mogu nabaviti u trgovinama građevinskog materijala i opreme. Oko 50% svojih dijelova RepRap može isprintari sam.

>>Dizajneri stvorili prve funkcionalne 3D cipele

Printanje 3D objekata funkcionira na principu naprednog pištolja za vruću plastiku, što RepRap čini znatno manje složenim od preostalih 3D printera. U stanju je proizvesti i pokretne dijelove, a zbog open source modela kojim se razvija do poboljšanja i usavršavanja dolazi gotovo svakodnevno.

Stručnjaci tvrde da će 3D printeri u skoroj budućnosti zauzimati vrlo važnu ulogu u našim kućanstvima te da ćemo pomoću njih printati rezervne dijelove za automobile, igračke i kućanske aparate. Talijan Enrico Dini, vlasnik poduzeća D-Shape, želi isprintati čitave kuće, a znanstvenici oko Bioprinting Research centra planiraju 'proizvodnju' ljudskih organa uz pomoć 3D printera.