Otkriveni su 280 milijuna godina stari fosili drveća koji se smatraju ostacima najstarije polarne šume na Antarktici. 

Erik Gulbranson i John Isbell na Transantarktičkim su planinama među kamenjem pronašli prastari fosil na mjestu na kojem je nekada rasla lisnata šuma. 

Tim istraživača prethodno je našao fosilizirane fragmente 13 stabala za koje se smatra da su stari više od 260 milijuna godina, što znači da je šuma narasla prije nego što su se pojavili privi dinosauri, još u Permu, posljednjem razdoblju Paleozoika.

Istraživači su se tada ponovno vratili na zamrznute padine kako bi saznali kako je šuma tamo uspjela rasti.

Profesor Gulbranson tvrdi da se za fosile na Antarktici znalo još oko 1910. godine, no većina je područja ipak ostala neistražena. Polarna šuma rasla je na nadmorskim visinama na kojima biljke danas ne mogu rasti, pa vjeruje da se radilo o vrlo otpornim biljkama. Trenutno se pokušava saznati zašto su biljke izumrle.

Gulbranson je oduševljen otkrivenim fosilima. Biljke poput onih pronađenih, koje su mogle same pokrenuti i zaustaviti svoje razvojne cikluse, danas ne postoje. Još se ne zna koliko su točno aktivne bile za vrijeme ljetnih mjeseci, no zna se da su mogle zaustaviti svoj rast zimi.

Vjeruje se da je drveće moglo preživjeti  šest mjeseci u potpunom mraku, a nakon toga isto toliko na kontinuiranom danjem svjetlu.

Antarktika je u Permu bila toplija nego danas. U to je doba još uvijek bila dio Gondvane, superkontinenta na južnoj hemisferi, koji se sastojao od današnje Afrike, Južne Amerike, Arabije, Indije i Australije. Šume koje su rasle u to doba, protezale su se cijelim kontinentom.

Posljednji podaci pokazuju da je polarna šuma stara oko 280 milijuna godina, a naredna istraživanja ciljaju otkriti kako su se polarni ekosustavi mijenjali tijekom masovnog izumiranja na kraju Perma, prije 250 milijuna godina.

Iako se još uvijek pokušava doznati što je izazvalo masovno izumiranje, mnogi znanstvenici vjeruju da je 90% svih vrsta, a to uključuje i polarnu šumu, bilo izbrisano s lica Zemlje jer su povišene temperature i povećana kiselost ocenana potaknule povećanje količina ugljikovog dioksida u atmosferi tijekom 200 000 godina.

"Ovi pronalasci otvaraju prozor u život prije izumiranja, a to nam može pomoći da pronađemo što je poaknulo izumiranje," govori Gulbranson said. 

Vjeruje da bi njegov rad mogao pomoći razumijevanju učinaka današnjih klimatskim promjena i globalnog zatopljavanja na život na Zemlji.