Promjena klime – izazov za humanitarne organizacije
limatske promjene i prateće katastrofe mnogima ne ostavljaju izbora i moraju napustiti domove, a često i domovinu
Diljem svijeta milijuni ljudi su u izbjeglištvu. Bježe od ratova i nasilja, od političkih progona, ali i od gladi i bijede. Već godinama raste broj onih koji svoju domovinu moraju napustiti zbog prirodnih katastrofa. Švicarski stručnjak za državno pravo Walter Kälin procjenjuje da ih je samo u periodu od 2008. do 2011. godine bilo oko 144 milijuna. Godišnje bi to bilo 29 milijuna ljudi. "80 posto tih ljudi bježi u kontekstu događaja, koja imaju veze s promjenom klime", naglašava Kälin, koji se zauzima za Nansen inicijativu za priznanje klimatskih izbjeglica u okviru ženevske konvencije o izbjeglicama. "Dakle govorimo o realnosti, a ne o budućnosti", kaže on.
Humanitarne organizacije za pomoć kao što je Crveni križ, svjetska organizacija za pomoć gladnima ili Malteška služba pomoći, mogu samo potvrditi navod Kälina. Potreba za humanitarnom pomoći je proteklih godina snažno porasla. Promjena klime prijeti prije svega osnovnim životnim uvjetima ljudi u zemljama razvoja. "Tema klimatska promjena sa svim svojim posljedicama i izazovima globalni je trend s kojim se susrećemo i koji nadilazi sve granice", kaže Wolfgang Jamann, glavni tajnik Njemačke organizacije za pomoć gladnima u svijetu.
Ektremni vremenski uvjeti pogađaju najsiromašnije
Sve je teže nakon katastrofa uspostaviti određenu stabilnost. Puno je primjera koji govore u prilog ovoj Jamannovoj tvrdnji. U Haitiju kojeg je 2010. godine pogodio razarajući potres, a godinu kasnije uslijedio je snažni hurakan, unatoč pomoći vrijednoj milijarde eura, u bijedi živi otprilike jednak broj ljudi koji su bili siromašni onda, ali i danas su. Razlog tome su prije svega ekstremni vremenski uvjeti. "Morali bismo prihvatiti sve veću osjetljivost i prijetnju te se angažirati oko izazova rizika u kojem žive ti ljudi." Klimatska promjena je multiplikator ionako osjetljivog položaja i znatno otežava brigu o sigurnosti prehrane.
Gledati naprijed a ne natrag
Humanitarna pomoć morala bi biti još više okrenuta klimatskoj promjeni i reagirati, zahtjeva Christoph Strässer, opunomoćenik za ljudska prava i humanitarnu pomoć u Saveznoj vladi. Ministarstvo vanjskih poslova je 2011. godine uvelo je promjenu paradigme i u međuvremenu puno više polaže na prevenciju i mjere za smanjenje štete. "Mi želimo zajedno s našim parterima reagirati na krize i katastrofe ali ne samo u okvirima hitne i nužne pomoći, već djelovati planski i dalekovidno. Također u humanitarnu pomoć želimo integrirati određene mjere za smanjenje rizika."
U perspekivi humanitarna pomoć trebala bi diljem svijeta biti promijenjena iz menađmenta u katastrofi u rizični menađment. A za to će dakako trebati više novca, slažu se svi. Ali istodobno se moraju promijeniti i strukture i načini razmišljanja. Još uvijek je mjera za financiranje pogled u natrag, a ne na moguće buduće događaje. Thorsten Klose, voditelj područja za opskrbu i prilagodbu prilikom katastrofa u Crvenom križu kao primjer navodi projekt dugoročnog prilagođavanja klimi u Ugandi i Togu. Za šestogodišnjeg trajanja tog projekta, istraživale su se posljedice klimatskih promjena, a to je financiralo Ministarstvo za gospodarsku suradnju i razvoj.
S početkom projekta, planiran je bio i buđet, i promjene više nisu moguće. "Ako obavijestim Ministarstvo da imamo dojavu o prognozi koja predviđa ekstremne vremenske prilike, koje potvrđuju da će u istočnoj Africi, uključujući Ugandu u sljedećim mjesecima enormno porasti rizik od poplava, ja to u projektu praktički ne mogu uzeti u obzir", žali se Klose. "Klasični davatelji humanitarne pomoći ne financiraju tu mjeru, jer katastrofa se zapravo još nije dogodila."
Traže se referenti za klimu
Pritom je uvijek lakše predvidjeti katastrofe uvjetovane vremenskim neprilikama. Znanstvenici koji se bave klimom danas mogu i do šest mjeseci unaprijed odrediti ekstremne vremenske uvjete i veliku vjerojatnost da nastupe.
"A to znači da imamo tjedne pa i mjesece za smanjenje rizika na temelju znanstvenih podataka", kaže Klose. Velike humanitarne organizacije u međuvremenu se intenzivno bave rezultatima istraživanje klime. Primjerice od prije nekoliko godina angažirano je sve više referenata za klimu, koji se bave simulacijom i analizom rizika.
Walter Kälin smatra kako da bi se promijenile strukture treba zaboraviti klasičnu podjelu na financiranje pomoći za razvoj i humanitarne pomoći. Zahtjev je to kojeg su postavili Švicarci imajući u vidu sve veći broj klimatskih izbjeglica i migranata koji prelaze granice. "Moramo ulagati, kako bi ljudi mogli ostati. Ali moramo i prihvatiti da prilagodba često znači odlazak ljudi." U budućnosti će sve veći broj ljudi morati napustiti svoju domovinu, kako bi se dugoročno nastanili u nekoj drugoj sredini i pritom im treba pomoći, kako u humanitarnom smislu, tako i po pitanju perspektive. "Migracija kao mjera prilagodbe je važna i prihvatljiva, ali ju treba i poticati kao pristup rješenju", zaključuje on.
Novi komentar