Kako navodi Jutarnji list, za takvu je situaciju, najveći krivac ipak država koja u 19 godina nije učinila ništa da strateški umreži primarnu proizvodnju s domaćom prerađivačkom industrijom. Koprivnička tvrtka uvozi gotovo sve sušeno povrće za Vegetu, juhe i druge proizvode. Riječ je o otprilike 6000 tona sušenog povrća godišnje.

Pribroji li se tome da Podravka godišnje treba i 20-ak tisuća tona povrća u svježem stanju, to znači da bi samo za potrebe koprivničke kompanije povrćem trebalo u Hrvatskoj zasaditi cijelu Podravinu, Slavoniju i još neke dijelove Hrvatske!

Iz Egipta se, primjerice, godišnje uveze gotovo 900 tona sušenog luka za Vegetu i juhe, za što afričkim uzgajivačima prije procesa sušenja treba oko 9000 tona svježeg. Najviše sušena povrća Podravka uvozi iz Poljske, Češke i Njemačke, a zamrznuto, koje se pakira i prodaje u škrinjama, dolazi iz Belgije i Italije. Koprivničkoj kompaniji godišnje treba i oko 1600 tona sušene mrkve, 700 tona sušena krumpira i 1150 tona pastrnjaka. Ako se zna da za jedan kilogram sušenoga treba proizvesti otprilike deset kilograma svježeg povrća, te multiplicirane brojke zvuče doista nestvarno.