Film njemačkog redatelja Fatiha Akina koji je uvršten u natjecateljski program venecijanskog filmskog festivala vjerojatno će biti predmet žustrih disusija. "The Cut" je naslov novog djela redatelja turskih korijena koji živi u Hamburgu i bavi se jednom osjetljivom temom: zločinom nad stotinama tisuća Armenaca početkom 20. stoljeća. Akin u svom filmu priča priču mladog zanatlije koji u pokolju nad Armencima biva razdvojen od svoje obitelji i nakon toga se daje u potragu za sovjim kćerima. U Turskoj se - za razliku od međunarodnih povijesnih knjiga - ni danas ne govori o tim zločinima kao o genocidu.

Koliko kritike Turska može podnijeti?

Turska je spremna za jedan ovakav film, tvrdio je Akin još optimistično prije tri tjedna u intervjuu za jedan tursko-armenski tjednik. Ali baš ne može biti siguran da je tako. Tako je morao odustati od planiranog filmskog projekta o ubojstvu armenskog novinara Hrankta Dinka jer nije našao turskog glumca koji bi ga glumio. Gotovi scenarij su svi glumci kojima ga poslao smatrali "predrastičnim", objašnjava. A on nikoga ne želi izložiti opasnosti, kaže, pa je zato morao otkazati cijeli projekt.

Dominacija europskog filma

Akinov "The Cut" jedan je od nekoliko filmova s političkom tematikom među 20 koji će se natjecati za Zlatnoga i Srebrne lavove. U francuskom filmu "Loin des hommes" tematizira se rat u Alžiru. Američka produkcija "Good Kill" bavi se modernim načinom ratovanja bespilotnim letjelicama, a u drugom američkom filmu "99 Homes" radnja se vrti oko problema špekuliranja nekretninama i posljedicama za "male" ljude.

Šef festivala na Lidu, Alberto Barbera i njegov tim ove godine su se koncentrirali na europski film. Pored Cannesa i Berlina najugledniji i pritom još najstariji filmski festival na svijetu ima ove godine na programu brojne filmove iz Francuske i Italije. Ali tamo se mogu naći i filmovi iz Švedske, Turske i međunarodne koprodukcije financirane uglavnom europskim novcem. Tako je njemačkim novcem potpomognut i film švedskog redatelja Roya Anderssona, poznatog po njegovom satiričko-nadrealističkom pogledu na svijet. Njemačko-turska koprodukcija je i film "Sivas" Kaana Müjdecija, turskog redatelja koji radi i živi u Njemačkoj.

Interes za "egzotičnije" kinematografije

Pored političkih tema, u programu Venecije ove godine upada u oči brojnost filmova melodramatskog karaktera. Holivudska zvijezda Al Pacino tako u "Manglehornu" glumi muškarca koji ne može prežaliti svoju izgubljenu ljubav. Talijanski film "Hungry Hearts" priča priču o jednom paru u New Yorku čija veza zbog dramatičnih okolnosti biva stavljena na probu.

S velikim interesom i napetošću se iščekuju filmovi iz Irana i Rusije. I upravo to je vrijednost jednog ovakvog velikog međunarodnog festtivala - da pružaju priliku za predstavljanje kinematografija zemalja kojih inače nema na repertoarima svakodnevne kino-ponude. Iranski film "Ghesseha" redateljice Rakhshān Bani-E'temād daje panoramski prikaz modernog iranskog društva, stari majstor ruskog filma Andrej Končalovsky zaviruje u najdublju rusku provinciju i priča priču o ljudima koji su potpuno odsječeni od "moderne civilizacije".

Festival u Veneciji će pak otvoriti jedan "laganiji" film - komedija meksičke redateljske zvijezde Alejandra Gonzáleza Iñárritua u kojoj Michael Keaton glumi ocvalog glumca koji se bori za dostojanstveni završetak karijere. Tematiziranje svijeta filma u filmovima je sve samo ne nova, ali je uvijek zabavna i atraktivna ako je dobro napravljena. I redateljski ekscentrik Abel Ferrara šalje jedan film iz istog miljea u utrku za Zlatnoga lava - "Passolini" priča priču o zadnja 24 sata u životu talijanskog filmskog redatelja Piera Passolinija.

Tko će na kraju odnijeti s Lida glavnu nagradu odlučit će žiri u kojemu sjede sama ugledna imena i čiji je predsjednik francuski filmski skladatelj Alexandre Desplat.