Priča o „Kaubojima", odnosno o njihovoj filmskoj verziji može biti i priča o vječitom sukobu ne dobra i zla, kako centralnu dramsku osovinu westerna dijagnosticiraju junaci filma, već visokog arta i niskog populizma, iako se za neke mrvicu elističkiji nastrojene filmske kritičare zapravo radi o jednom te istom sukobu.

„Kauboji" su naime, kao što i zadnji nagluhi vrabac već zna, nastali iz istoimene superuspješne Exitove predstave koja je sa svojih 100 i kusur somova gledatelja (po nekima i 150.000!) vrlo spretno uspjela dokazati da umjetnički eksperiment ne mora nužno biti apstraktan, hermetičan i namijenjen uskom krugu kulturnjačke elite i uže rodbine umjetnika.

Sumorni sredovječni kazališni redatelj Saša (Saša Anočić) vraća se u rodni grad, još sumorniju industrijsku provinciju gdje na nagovor starog frenda, načelnika općine (Butijer) pokuša postaviti kazališnu predstavu s grupom amatera. Na audiciji se pojave sve sami čudaci i bizarni tipovi, nitko naravno nema nikakvog kazališnog iskustva, ali ih bezvoljni režiser na kraju angažira sve. Već od uvodnih scena, jasno je da smo na dobro poznatom teritoriju stoput viđenih fullmontyjevskih i drugih „underdog" klišea, ali to se ovdje iznenađujuće iz potencijalne mane pretvori u jednu od većih vrlina filma.

„Kauboji" su ansambl komedija i sve je u likovima - od osam glavnih likova (7 „glumaca" + režiser), dovoljno je da ti se posreći s dva-tri i imaš dobru stvar u rukama. Redatelj Tomislav Mršić je imao tu sreću, naravno ponajviše zahvaljujući činjenici da je ista ekipa iz predstave i u filmu.

Cijelu kritiku filma „Kauboji" možete pročitati na portalu Nemilosrdni gadovi.