Predstava "Balade Petrice Kerempuha", koju je prema ciklusu pjesama Miroslava Krleže režijski osuvremenila Franka Petrović, premijerno je večeras prikazana na pozornici Dramskog kazališta "Gavella".

Šestero izvođača okupilo se oko jednog od najljepših tekstova ikada napisanih na arhaičnoj i izmišljenoj kajkavštini, scenski upotpunjenoj videoprizorima iz suvremenog života velegradske sirotinje. Tako je ciklus društveno-angažiranih Krležinih "Balada" iz 1936., u čijem je središtu najpoznatiji probisvijet iz hrvatske pučke kulture, na Gavellinoj pozornici pokazao svu svoju današnju aktualnost.

Glumci Dijana Vidušin, Ivana Roščić, Franjo Dijak, Ozren Grabarić, Đorđe Kukuljica i Sven Šestak Krležinu poetskom tekstu dodali su dramsku dimenziju prenoseći publici zaigranost, drskost i proročansku mudrost Balada, u kojima Krleža progovara o socijalnoj nepravdi i raslojavanju, gubitku identiteta i utapanju u "globalnosti", vječno prisutnim obrascima podjarmljivanja i tlačenja, kao i licemjerju i beskičmenjaštvu onih koji bi trebali biti moralne vertikale.

Preko pučkog junaka i skitnice Petrice Kerempuha Krleža je u Baladama raskrinkao ljudsku glupost i sintetizirao događanje na sjevernohrvatskim prostorima od početaka sukoba s Turcima sve do svoje suvremenosti. Promatrane u cjelini, Balade vrijede i kao opća priča o tragici ljudske egzistencije gdje je podjarmljena pozicija nižih društvenih slojeva povijesna stalnost.

Gavellino uprizorenje vjerno slijedi jedinstven jezik "Balada", nastao spajanjem kajkavskog narječja s Krležinim dijalektom koji kombinira štokavske, ali i njemačke, mađarske, latinske i talijanske izraze. Neke od balada poput "Ni med cvetjem ni pravice" ili "Khevenhillera" tijekom vremena su postale općim mjestom sporazumijevanja u hrvatskom narodu, spajajući ulicu s poezijom, a pučku filozofiju i humor s vrhunskom umjetnošću.

Dramaturg predstave je Dubravko Mihanović, scenograf Ivo Knezović, kostimografkinja Marita Ćopo, a autor glazbe Mojmir Novaković. (hina/metro-portal)