Cilj terora u Christchurchu bili su ljudi na molitvi, u Božjoj kući. U bogomoljama se ljudi osjećaju sigurno, tonu u misli, postaju ranjivi. Oni su najlakše mete koje se mogu zamisliti.

Kaže se da su pred Bogom svi ljudi jednaki. To važi i u nevolji i užasu koji povezuju ljude. Terorist je minuciozno planirao nedjelo, čak detaljno razmatrao kako da ga uživo prenosi na internetu. Ali previdio je odlučujuću stvar: terorizam želi dijeliti ljude, ali on može i dovesti do zbijanja redova među njima.

Kada su ljudi izloženi prijetnji, nije ni od kakvog značaja jesu li ateisti, kršćani, židovi ili muslimani. Terorizam kao logika ne razlikuje religije, kulturne identitete i nacionalnosti. Nebitno je gdje je ovaj ili onaj rođen ili prije koliko se doselio u drugu zemlju ili grad.

Utješno je što je međunarodna zajednica jednodušno osudila napad kao što je činila poslije terorističkih udara s islamističkim pečatom u Parizu, Bruxellesu, Londonu, Madridu ili Berlinu. Ne smije biti dvostrukih mjerila kada se radi o terorizmu koji brutalno odnosi živote nevinih ljudi.

Islamofobija je opasan fenomen pred kojim mi na Zapadu moramo otvoriti četvoro očiju, isto kao i pred malom, ali opasnom grupom ekstremista među muslimanima.