Precjenjivanje je podcijenjeno! Psiholozi se već duže vrijeme bave temom precjenjivanja vlastite ličnosti.

Sljedeće brojke su zapanjujuće: 94 posto ispitanika na američkim sveučilištima smatra se izvanrednim pedagozima. 70 posto od milijun ispitanih američkih učenika opisalo se kao natprosječno inteligentne osobe, a samo dva posto ispitanika sebe su ocijenili lošom ocjenom. Postavlja se pitanje: tko je ovdje lud? Jer očito je da se čovječanstvo ne sastoji samo od natprosječno inteligentnih stanovnika.

Dva znanstvenika iz Kalifornije došli su do novog obrazloženja prethodno navedene tvrdnje. Ključ je naime u prirodnoj selekciji. No znanost ne podupire nerealno „retuširanu" sliku o samom sebi. Ovakav stav poprilično je opasan te, kako kažu znanstvenici, u danim okolnostima može prouzrokovati pad burze ili čak izbijanje rata.

Od viška glava ne boli

Ipak, znanstvenički dvojac dokazao je na jednostavnom modelu teorije igara da se u određenim slučajevima isplati precjenjivati vlastite sposobnosti. Tako se skromnost baš i ne cijeni kad su u pitanju veliki potencijalni dobici te prihvaćanje rizika.

Svoju su teoriju obrazložili sljedećim primjerom: u opticaju je određeni željeni predmet, novac ili pak hrana. Za ovaj premet natječu se dvojica ljudi. Svaki pojedinac ima mogućnost izraziti svoju želju za određenim predmetom. Ako postoji samo jedna zainteresirana osoba, ona predmet dobiva bez borbe. Ako nitko ne izrazi želju za predmetom, nitko ga neće ni dobiti. No, ako su dvije strane zainteresirane dolazi do borbe.

Takozvani natjecatelji svjesni su vlastitih mana i prednosti. Onaj tko prisvoji predmet žudnje ili ga preuzme bez borbe, za to biva nagrađen, dodatno pojačava svoju snagu i vrijednost. U slučaju da dođe do borbe između dvije strane, pobjeđuje naravno jači i samouvjereniji kandidat.

Znanstvenici su u simulaciji stalno konfrontirali pojedince različitih snaga ili sposobnosti. Neki su sebe realno procjenjivali, neki su se pak precjenjivali dok su drugi pokazivali premalo samopouzdanja

Oprezni gubitnici

Američki znanstvenici  došli su do zaključka da snaga samopouzdanje nadmašuje snagu realne procjene samog sebe. To se može objasniti činjenicom da pojedinci s ogromnim samopouzdanjem žele predmete koje bi u normalnom slučaju, da dođe do borbe s konkurentima, izgubili. Jači, ali oprezniji rivali, odustaju od traženja tih istih predmeta, tako da slabiji, ali samouvjereniji pojedinci, na kraju pobjeđuju. Također, zbog smanjenog samopouzdanja ljudi ne ulaze u borbu iz koje bi vrlo vjerojatno na posljetku izašli kao pobjednici.

Ovim istraživanjem znanstvenici su raspravu o čovjekovom samopouzdanju usmjerili u novom, zanimljivom smjeru. Precjenjivanje može, usprkos vrlo skupim neuspjesima, primjerice financijska kriza, biti isplativo. Ljudi naime mijenjaju svoj pristup životu i životnim izazovima te postaju ambiciozniji, hrabriji i otporniji. Osim toga, samo precjenjivanje može zaista dovesti do uspjeha.

Kao što to često biva u životu, ne odlučuje samo jedan faktor, već je kombinacija čimbenika ključna za konačni zadovoljavajući rezultat.