EU ima za cilj postati broj jedan u borbi protiv zagađenja plastikom. Ovaj su mjesec najavljene mjere vezane uz ambalažni otpad te bi se do 2035. trebala postići 100 postotna stopa recikliranja, dok se do 2040. planira smanjiti količina otpada za 15 posto, piše u utorak France24.

U 2021. građanin EU-a je u prosjeku proizveo proizveo 188 kg ambalažnog otpada, što je povećanje od 32 kilograma u odnosu na stanje prije deset godina. Samo 64 posto te količine se danas reciklira.

Za ambalažu u EU-u se koristi velik dio neobrađenih materjala: čak 40 posto plastike i 50 posto papira. Ako se ništa ne poduzme, u EU-u će do 2030. biti još 19 posto više ambalažnog otpada, a plastičnog ambalažnog otpada čak 46 posto više.

Uvođenjem novih pravila želi se zaustaviti taj trend. Ona će potrošačima omogućiti da biraju ambalažu koja se može ponovno upotrijebiti, uklonit će nepotrebnu ambalažu, ograničiti prekomjernu ambalažu i propisati jasne oznake za ispravno recikliranje.

Otvarat će se i nove poslovne prilike, posebno za manja poduzeća, smanjiti potreba za neobrađenim materijalima, povećati europski kapacitet za recikliranje te smanjiti ovisnost Europe o primarnim resursima i vanjskim dobavljačima. Ta će pravila omogućiti da ambalažni sektor bude u skladu s ciljem klimatske neutralnosti do 2050.

Danas svatko tko kupi piće iz plastične boce ili limenke plaća malu naknadu koja se ljudima vraća nakon što vrate tu ambalažu na posebno mjesto za prikupljanje kako bi se plastika i aluminij reciklirali.

Među raznom vrstom ambalaže za pakiranje koja puni kante za smeće u Europi dvije vrste čine većinu: plastične boce i aluminijske limenke.

Samo u Francuskoj je 2020. proizvedeno 340.000 tona plastičnih boca, a samo 50 posto je reciklirano, objavila je Nacionalna agencija za ekološku tranziciju.

Kako bi riješio taj problem, EU predlaže uspostavu sustava refundiranja naknada za cijeli euroblok do 2029. Plastične boce i aluminijske limenke bi se prodavale za nekoliko centi više, oko pet do 10 posto cijene proizvoda, ali bi potrošači mogli dobiti povrat dodane cijene ako vrate ambalažu na zadano mjesto za prikupljanje.

Ovaj način je već uspostavljen u 15 europskih zemalja, uključujući Njemačku, Nizozemsku i skandinavske države.

EU izvješćuje o rekordnim stopama recikliranja u svakoj zemlji sa sustavom povrata naknada te se u Njemačkoj zahvaljujući tom sustavu već reciklira do 98,5 posto boca i limenki.

Slično je i u Švedskoj u kojoj je povrat limenki na snazi od 1984., a plastičnih boca od 1994. U Norveškoj je pak uveden poseban okolišni porez za ambalažu za pića, a taj se porez smanjuje kako se povećava stopa prikupljanja ambalažnog otpada. Stopa recikliranja plastičnih i staklenih boca u toj zemlji je blizu 90 posto.

No, sustav povrata naknada nije "čudesno rješenje", tvrdi Manon Richert iz nevladine udruge Zero Waste France. (ZWF).

"Spomenuti sustav zasigurno može pomoći da se  brojke vezane uz recikliranje poboljšaju, ali nije usmjeren na naš zadani cilj: drastično smanjenje proizvodnje plastike", rekla je Manon Richert.

"U osnovi, to je samo drugi način sortiranja ambalaže (...) neće ništa promijeniti kada su u pitanju plastične boce. Kada se odloži, boca će imati istu sudbinu kao i ona koja je deponirana u tradicionalnu kantu za reciklažu. Bit će odvezena u postrojenje za preradu otpada i boce napravljene od PET-a (vrste plastike znane kao polietilen tereftalat) iskoristit će se za proizvodnju novih, dok će se ostale boce preraditi u pahuljice i preprodati za izradu poliestera, uglavnom u Aziji. Ti postupci zahtjevaju puno vode i energije te generiraju mikroplastiku", upozorila je Richert.

Ona i aktivisti tvrde da će sustav koji je najavila Unija samo polučiti "povratni učinak" koji će potrošače tjerati da i dalje kupuju plastične boce, što je u suprotnosti s ciljevima EU-a.

"Godinama nas uvjeravaju da je sortiranje i recikliranje lako provediva zelena politika te se širila ideja da kupovanje plastike i nije tako loše ako je recikliramo. A sada tome dodajemo još i financijski poticaj. To bi moglo imati potpuno suprotan učinak poticanja kupovine plastičnih boca", rekla je Richert.

Ta učinak se već vidi u Njemačkoj gdje je se zakonom iz 2003. nastojalo smanjiti korištenje jednokratne plastike na 20 posto, ali se dogodilo sasvim suprotno. Sada jednokratne plastične boce čine 71 posto tržišta, dok je prije deset godina to iznosilo 40 posto, doznaje se iz studije Sveučilišta Halle-Wittenberg.

Za Richert, vezano uz recikliranje, tu se više radi o bitki za financijske interese nego za očuvanje okoliša jer su političari više poticali proizvođače da sve više koriste recikliranu plastiku u proizvodnji.

"Potražnja za recikliranom plastikom je porasla i materijal je postao skuplji (...) prikupljanje i recikliranje boca će povećati količinu dostupne reciklirane plastike te će smanjiti njezinu cijenu, a to sigurno neće potaknuti proizvođače da smanje proizvodnju. Na kraju, te mjere samo pridonose održavanju ciklusa proizvodnje plastike, a mi trebamo prekinuti taj ciklus", objasnila je Richert.

Hélène Courades, glavna direktorica grupacije osvježavajućih pića "Boissons Rafraîchissantes de France" koja uključuje Coca-Colu i Pepsi, uzvraća da se proizvođači sustavom EU-a "neće obogatiti", već da će preprodaja materijala omogućiti financiranje tog sustava.

Zero Waste France, kao i druge udruge za očuvanje i zaštitu okoliša, aktivno se zalažu za drukčiji sustav, naknadu za ponovno korištenje, većinom stakla, prema načelu kružne ekonomije.

Za zaštitu i siguran prijevoz robe potrebna je ambalaža, ali ambalaža i ambalažni otpad imaju znatan utjecaj na okoliš i potrošnju neobrađenih materijala. Količina ambalažnog otpada raste, često i brže od BDP-a. Ambalažni otpad u EU-u u zadnjih se deset godina povećao za više od 20 posto, a predviđa se da će do 2030. porasti za još 19 posto ako se ne nešto ne poduzme.

Europska komisija tvrdi da bi se njezinim predloženim mjerama emisije stakleničkih plinova iz ambalaže do 2030. smanjile na 43 milijuna tona u usporedbi sa 66 milijuna ako se propisi ne mijenjaju.

Potrošnja vode smanjila bi se za 1,1 milijun m3. Troškovi ekološke štete za gospodarstvo i društvo smanjili bi se za 6,4 milijarde eura u odnosu na polaznu vrijednost za 2030.